Riječnik financijskih pojmova - ugovor




A B C Č D E F G H I J K L M N O P R S Š T U V X Z Ž

Adhezijski ugovor, po pristupu

Adhezijski ugovor, po pristupu (engl. adhesion contract, njem. Beitrittsvertrag) je takav ugovor u kojem ponuđač veže sklapanje ugovora uz prihvaćanje svih uvjeta sadržanih u formularu koji predlaže i ne pristaje ni na kakvu izmjenu. Ponuđeni može uvjete prihvatiti ili odbiti u cijelosti – take it or leave it. Ponuđeni ne sudjeluje u kreiranju ugovora, ne postoje elementi pregovaranja, pa se autonomija stranaka svodi na prihvaćanje ili odbijanje ponude u cijelosti. U nekim segmentima tržišta oni su neophodni (ugovori u prijevozu robe i putnika, cijene komunalnih usluga i sl.), ali zbog opasnosti od mogućeg stvaranja monopolne situacije na tržištu, pod posebnom su paskom države.

Agentura

Agentura (njem. Vertretung, Agentur) je dio sistema koji spada u kanale distribucije – jedinica koja obavlja poslove agenta-posrednika u nekom poslu. Ta jedinica je sastavljena od agenata koji su zastupnici neke tvrtke za određeno područje. Posluju na principu provizije, a rade u ime i za račun svog komitenta. Za obavljanje poslova posjeduju ugovor. Uobičajeno je da se ugovor sklapa na određeno vrijeme i da se produžuje ako postoji obostrani interes. Međutim, postoji i ugovor na neodređeno vremensko trajanje.

Agenture štite interese i vode poslove komitenata na određenom području. Njihova povezanost s komitentom je vrlo čvrsta i dobro sinhronizirana, a osnova međusobnog odnosa je precizan i detaljan ugovor koji regulira međusobne odnose. Agenture predstavljaju u tržišnim privredama relativno razvijen oblik kanala distribucije.

Poveznice: ugovor agentura poslu

Asignacija

Asignacija (engl. assignment, njem. Abtretung);

1. transfer prava,

2. dokumenat kojim se transferira pravo.

Pravo transfera može biti interes na osiguranom predmetu, prava i obveze iz ugovora o osiguranju i obveza za premiju osiguranja.

Autorizirane dionice

Autorizirane dionice (engl. authorized stocks, njem. autorisiertes (Aktien)kapital) ili odobrene dionice je maksimalan broj dionica koje se mogu emitirati pod uvjetima ugovora o inkorporiranju.

Ako korporacija (dioničko poduzeće) želi izvršiti dodatnu emisiju dionica, mora se izmijeniti taj član ugovora. Broj autoriziranih dionica iskazuje se u poslovnim knjigama jer predstavlja potencijalnu emisiju oslobođenu od administrativne procedure njihova odobravanja.

Založni list

Založni list (njem. Pfandschein) ili priznanica, revers;

1. isprava koju je zalogoprimac dužan izdati zalogodavcu i u njemu opisati značajke po kojima se založena pokretna stvar razlikuje (individualizira) od onih sličnih stvari. U založnom listu mogu se naznačiti i bitni uvjeti ugovora o zalogu;

2. založni list ne smije se zamjenjivati sa založnicom (varantom) iz ugovora o uskladištenju.

Poveznice: ugovor

Zlatni padobran

Zlatni padobran (engl. golden parachute, njem. grofszügige Abfindung an Top-Manager) je klauzula u ugovoru o zaposlenju, konkretnije menedžerskom ugovoru, kojim se osigurava velika novčana isplata direktorima, odnosno članovima uprave, u slučaju prekida radnog odnosa ili premještanja na drugi položaj u slučaju neprijateljskog preuzimanja poduzeća. Ona je zapravo zaštita vrhovnih menedžera od neprijateljskog preuzimanja jer čini vrlo skupim otpuštanje direktora.

Zastara

Zastara (engl. prescription, statute of limitations, limitation, njem. Verjährung);

1. u trgovačkom i građanskom pravu protek vremena nakon kojeg dužnik ima pravo uskratiti ispunjenje obveze. Zastara je gubitak zahtjeva na zaštitu vjerovnikova prava zbog njegova pasivnog držanja kroz zakonom određeno vrijeme. Nastupanjem zastare ne nestaje samo pravo, jer ako je netko dužan određenu svotu, ostaje dužnikom i nakon zastarijevanja njegova duga, pa ako ispuni zastarjeli dug, ispunio je svoju obvezu i nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, iako nije ni znao da je obveza zastarjela;

2. posljedica zastare sastoji se u tome što i nakon proteka propisanog vremena vjerovnik može tužiti dužnika na ispunjenje obveze, ali dužnik može staviti prigovor zastare, pa vjerovnik ne može ostvariti svoje pravo preko suda. Utuživa obveza se uz prigovore dužnika pretvorila u neutuživu obvezu (naturalna obligacija), pa je ispravno govoriti o zastari tužbenog zahtjeva, a ne o gubitku prava jer bi se onda radilo o prekluziji;

3. zastara se može obustaviti i prekinuti:

a) zastoj (obustava) zastare je nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara ne može početi teći, ili već započeta zastara prestane teći tako dugo dok te okolnosti ne otpadnu, a nakon toga se zastara nastavlja, a proteklo vrijeme se uračunava. Razlozi koji utječu na zastoj zastare mogu biti subjektivne prirode (koji se sastoje u specifičnim osobnim odnosima između vjerovnika i dužnika, npr. obustavlja se zastara prema osobi koja je na vojnoj dužnosti za vrijeme mobilizacije, neposredne ratne opasnosti ili rata), te objektivne prirode koji čine stvarnu nemogućnost (spriječenost) vjerovnika da ostvari tražbine, kao što su viša sila, odgađanje plaćanja dugova utvrđeno zakonom, velike epidemije, obustava rada suda i sl.;

b) prekid zastare je nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći, s tim da se proteklo vrijeme ne uračunava, nego zastara nakon prekida počinje teći iznova. Dužnik prekida zastaru izravno izjavom o priznavanju duga, kao i neizravno plaćanjem otplate, kamata, davanjem osiguranja i sl. Vjerovnik prekida zastaru podizanjem tužbe, ali i svakom drugom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim mjerodavnim organom u cilju utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbina;

4. u našem pravu rokovi zastare utvrđeni su zakonom i ne mogu se voljom stranaka produžavati ili skraćivati. Opći je zastarni rok, ako nije drukčije utvrđeno, pet godina, dok je za međusobne tražbine pravnih osoba iz ugovora o prometu robe i usluga zastarni rok tri godine od dospijeća.

Zakašnjenje

Zakašnjenje (engl. delay, njem. Verzug) ili mora je povreda obveznopravnog odnosa koja se sastoji u neodržanju ugovornih ili zakonskih rokova ispunjenja ili primitka ispunjenja obveze (solutio). Ako je u zakašnjenje došao dužnik, govorimo o zakašnjenju dužnika (mora debitoris), a ako u zakašnjenje dođe vjerovnik, govorimo o zakašnjenju vjerovnika (mora creditoris).

O subjektivnoj mori govorimo kad do zakašnjenja dolazi krivnjom obvezanoga, a ako je do zakašnjenja došlo bez krivnje obvezanoga, govorimo o objektivnoj mori. Dužnik pada u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Ako rok nije određen, dovoljno je da vjerovnik pozove dužnika na ispunjenje obveze, usmeno ili pismeno. Kad je rok određen , opomena je suvišna, jer već sam rok opominje ljude (dies interpellat pro homine).

Dužnikova obveza mora biti dospjela i utuživa. Prije dospjelosti može doći do zakašnjenja jedino u onim slučajevima u kojima vjerovnik iznimno može zahtijevati ispunjenje prije dospijeća obveze (kad dužnik nije dao osiguranje i kad je rok ugovoren isključivo u korist vjerovnika). Kad padne u zakašnjenje, dužnik i dalje ostaje u obvezi ispuniti dužnu činidbu.

Najteža posljedica zakašnjenja jest u tome što odgovara i za slučajnu propast stvari, ako slučaj ne bi stvar zahvatio da je dužnik na vrijeme ispunio svoju obvezu. Da bi se oslobodio te odgovornosti, mora dokazati da bi stvar koja je objekt obveze slučajno propala i da je on svoju obvezu na vrijeme ispunio. Od dužnika koji je zakasnio s ispunjenjem vjerovnik ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio zbog njegova zakašnjenja.

Dužnik se može osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora, a koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Ako je do zakašnjenja došlo u ispunjenju novčane obveze, vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikova zakašnjenja. U određenim slučajevima vjerovnik može zbog dužnikova zakašnjenja raskinuti ugovor, kao npr. kod fiksnih ugovora ili kad je tako ugovoreno, odnosno kad je dužniku ostavio naknadni primjereni rok za ispunjenje. Ako je bila ugovorena ugovorna kazna za slučaj zakašnjenja, dužnik je, osim obveze ispunjenja, dužan platiti i tu kaznu.

Zakašnjenje prestaje (purgatio morae) čim dužnik ponudi ispunjenje dužne činidbe sa svim onim što je do tada zbog zakašnjenja morao dati. Zakašnjenje prestaje i onda kad vjerovnik naknadno produlji rok ispunjenja ili do toga dođe sporazumom stranaka. Vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje, ili ga svojim ponašanjem spriječi.

Vjerovnik dolazi u zakašnjenje i kad je spreman primiti ispunjenje dužnikove istovremene obveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze. Čim vjerovnik padne u zakašnjenje, prestaje dužnikovo zakašnjenje, a na vjerovnika prelazi rizik u slučajne propasti i oštećenja stvari te trošak daljeg čuvanja stvari. Vjerovnik u zakašnjenju odgovara dužniku za svu štetu koja mu je prouzročena njegovim zakašnjenjem. Kad je vjerovnik u zakašnjenju, dužnik se može osloboditi obveze polaganjem dugovane stvari u sud. Njegova obveza prestaje u trenutku polaganja. Mora vjerovnika prestaje ako i kada primi ispunjenje. Dužnik je u trgovačkom pravu u slučaju zakašnjenja vjerovniku dužan stvar predati na čuvanje u javno skladište.

Valutna klauzula

Valutna klauzula (engl. currency clause, njem. Währungsklausel) je klauzula koja se unosi u prodajne ugovore kako bi se vjerovnik novčane obveze zaštitio od promjena vrijednosti novca u razdoblju između nastanka novčane obveze i trenutka njezina dospijeća. Njome se eliminira valutni rizik.

Poveznice: ugovor prodaja valuta

Valutni rizici

Pod valutnim rizikom se podrazumijeva rizik ralike unutarnje domaće vrijednosti i vanjske vrijednosti valute. Postoji nekoliko podvrsta valutnih rizika - tečajni rizici, rizici konverzije te rizici transfera. Pod tečajnim rizicima podrazumijavaju se oscilacije u tečaju “valute ugovora” i “valute plaćanja”. Pod rizicima konverzije podrazumijevaju se poteškoće ili nemogućnost zamjene jedne valute u drugu. Rizici transfera se u pravilu odnose na nemogućnost plaćanja u inozemstvo ili što je češće namjerno zavlaćenje plaćanja izvan ugovornih rokova.

Valutnim rizicima se može upravljati kombinacijom instrumenata kao što su balansiranje priljeva i odljeva u istoj valuti, ubrzanje plaćanja, kod velikih kompanija mogući su multilateralni obračuni s valutnom klauzom, korištenje terminskih deviznih transkacija, hedging, valutni swap, notional pooling i drugi.

Ugovor o posudbi

Ugovor o posudbi (engl. lend contract, njem. Leihvertrag, Gebrauchleihevertrag) je ugovor kojim se posuditelj obvezuje predati primatelju besplatno stvar na uporabu, a primatelj se obvezuje nakon određenog vremena vratiti baš tu istu posuđenu stvar, a ne drugu makar bila iste vrste, količine i kakvoće.

Nije li trajanje ugovora ugovorom utvrđeno, posudba prestaje čim primatelj uporabi stvar za ugovorom utvrđenu svrhu ili istekom vremena za koje je mogao uporabiti stvar. Ako je posudba učinjena zbog uporabe čija svrha ni trajanje nisu određeni, posuditelj ima pravo tražiti natrag stvar kad god želi.

Ugovor o posredovanju

Ugovor o posredovanju (engl. contract of commercial brokerage, njem. Maklervertrag) je ugovor kojim se obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu treću osobu sa svojim nalogodavcem, kako bi nalogodavac i treća osoba pregovarali o sklapanju određenog ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti posredniku određenu naknadu bude li ugovor sklopljen.

Nalogodavac je dužan, ako je ugovor s trećom osobom sklopljen posredstvom posrednika, ovome isplatiti naknadu makar ona nije ugovorena. Nije li što drugo ugovoreno, posrednik stječe pravo na naknadu u času sklapanja ugovora za koji je posredovao. Posrednik ima pravo i na troškove ako je tako ugovoreno iako ugovor između nalogodavca i trećeg nije sklopljen.

Ugovor o ostavi (čuvanju)

Ugovor o ostavi (čuvanju) (engl. contract of deposit, njem. Hinterlegungsvertrag, Verwahrungsvertrag) je ugovor kojim se ostavoprimalac (depozitar) obvezuje da će primiti pokretnu stvar od ostavodavaoca (deponenta) i čuvati je nenaplatno ili uz naknadu i da će stvar vratiti nakon određenog vremena ili na zahtjev ostavodavaoca.

Iz temeljnog ugovora o ostavi razvili su se neki specifični oblici koji su posebno uređeni, ali još uvijek kao ugovor o ostavi, iako na neki način čine odstupanja od temeljnog ugovora (ugostiteljska ostava, bankovni depozit, neprava ostava i sl.), ali se iz ostave razvio i novi ugovor trgovačkog prava, ugovor o uskladištenju.

Poveznice: ugovor

Ugovor o menedžmentu

Ugovor o menedžmentu (engl. management contract, njem. Geschäftsführungsvertrag) je ugovor nastao o međunarodnoj poslovnoj praksi. U pravnoj literaturi definiran je kao sporazum kojim se vođenje poslova ili druge funkcije koje inače obavlja uprava ugovorom prenosi na samostalnu pravnu osobu koja vodi poslove društva uz naknadu.

Obveze davaoca menedžmenta (menedžer) su da vodi poslove cijelog poduzeća ili jednog njegova odjeljka u sklopu čega donosi poslovne i financijske odluke, obavlja poslove zastupanja, kadrovske poslove, poslove vezane uz planiranje i marketing. Ovisno o prirodi djelatnosti njegovi poslovi mogu biti komercijalnog ili tehničkog karaktera, ali se redovno radi o stvarnom vođenju poslova i prijenosu know-howa poslovnog upravljanja.

Tipična obveza davaoca menedžmenta je i izobrazba osoblja u poduzeću primaoca menedžmenta. Menedžer vodi poslove u ime primaoca menedžmenta i za njegov račun, ali se ugovorom redovno isključuje odgovornost za snošenje poduzetničkog rizika, gubitaka ili stečaja. Upravi primaoca menedžera preostaju nadležnosti nad financijskim poslovanjem i dr. u mjeri u kojoj je primalac menedžmenta sposoban obavljati djelotvoran nadzor.

Ugovori o menedžmentu primjenjuju se u poslovnoj praksi prijenosa znanja i iskustva poslovnog upravljanja od razvijenih zemalja nerazvijenim zemljama. U suvremenoj poslovnoj praksi naročito je razvijen prijenos menedžmenta vođenja hotela i drugih uslužnih djelatnosti. Primaoci menedžmenta su u pravilu velika državna poduzeća u proizvodnji ili javnim uslužnim djelatnostima ili veća i bogatija privatna poduzeća. Ugovor o menedžmentu je ugovor trajne prirode, sklapa se na određeno razdoblje od pet do sedam godina, a u ugovorima o hotelskom menedžmentu i do dvadeset godina ili na neodređeno vrijeme.

Davalac menedžmenta obvezuje se da će postupati u skladu s najboljim standardima struke, pažnjom savjesnog vlasnika i u interesu primaoca menedžmenta. Ugovori ove vrste sadrže brojna i široka ograničenja odgovornosti za naknadu štete davaoca menedžmenta.

Poveznice: ugovor poslovi

Ugovor o konzorciju

Ugovor o konzorciju (engl. consortia agreement) je ugovor autonomnog trgovačkog prava nastao u poslovnoj praksi najčešće dugoročne suradnje na zajedničkoj izvedbi velikih investicijskih radova i sl. Ugovorne strane su u pravilu poduzeća, cilj ugovora je ostvarenje nekog programa suradnje, izvedbe projekta ili sl.

Radi se o jedinstvenom, okvirnom ugovoru čije ispunjenje može biti uvjetovano sklapanjem i ispunjenjem više drugih ugovora. Ipak ugovor o konzorciju je ugovor intuitu personae i obveze iz ugovora nisu prenosive na treće osobe. Ugovorom o konzorciju ne nastaje nova pravna osoba iako njegov cilj i učinak može biti sličan djelatnosti društva.

Vrijeme trajanja ugovora je određeno i neodređeno, ovisno o prirodi i obujmu ugovorene suradnje. Rezultat ispunjenja ugovora može biti novi proizvod i/ili usluga. Ugovor mora sadržavati potpuno i jasno opisane obveze i način ispunjenja ugovornih strana, profesionalnu i tehničku diobu poslova, sadržaj i način ostvarivanja ugovorene suradnje. Tipično je za tu vrstu ugovora da se određuje položaj odgovornosti, ovlasti i način izbora ugovornog tijela pod nazivom odbor za koordinaciju ili izvršni odbor. Za obveze koje nastaju ispunjenjem ugovorne strane odgovaraju zajednički i solidarno.

Poveznice: ugovor pravo poslovi

Ugovor o isključivoj kupnji

Ugovor o isključivoj kupnji (engl. exclusive purchasing agreements) je dvostrani ugovori sklopljeni između preprodavača (reseller) s jedne i dobavljača (supplier) s druge strane. Preprodavač se obvezuje da će kupovati određene u ugovoru specificirane proizvode radi daljnje prodaje samo od dobavljača ili od s njim povezanih društava ili drugih poduzeća kojem je dobavljač povjerio pravo prodaje svojih proizvoda. Isključiva kupnja obavlja se radi daljnje prodaje korisnicima ili potrošačima robe.

U pravilu preprodavač namiruje sve svoje potrebe za robom od dobavljača (requirement contracts). Odnosi isključivosti su uzajamni. Područje na kojem preprodavač uživa zaštitu od konkurencije određeno je njegovom uobičajenom i redovnom djelatnošću i uređuje se pobliže u ugovoru.

Obveze preprodavača su kupovati čitav izbor proizvoda, prodaja uz obvezno isticanje robnog žiga i uporabe ambalaže i displeja dobavljača, poduzimanje promotivnih aktivnosti u skladu s ugovorom i standardima dobavljača. Preprodavač ima pravo na naknadu u obliku posebnih ekonomskih i financijskih pogodnosti i načina plaćanja. Ugovori o isključivoj kupnji uređeni su Uredbom EZ-a kao grupna iznimka od zabrana prava konkurencije. Posebna pravila predviđena su za isključivu kupnju i prodaju potrošačima piva i naftnih derivata.

Poveznice: ugovor proizvodi

Ugovor o inženjeringu

Ugovor o inženjeringu (engl. engineering contract, njem. Engineringsvertrag);

1. ugovor kojim se osoba, čija se djelatnost temelji na znanju i vještini u određenoj struci (“inženjer”), obvezuje davati savjetodavne usluge, a naručitelj (investitor) se za njih obvezuje platiti naknadu. Obično se radi o pravnoj osobi koja ima u svom sastavu odgovarajuće stručnjake, ali ih može angažirati i sa strane;

2. ugovorom o inženjeringu uz savjetodavne usluge u pravilu se ugovaraju i druge usluge koje se odnose na izvođenje radova na određenom objektu.

Poveznice: ugovor

Ugovor o faktoringu

Ugovor o faktoringu (engl. factoring contract, njem. Factoringvertrag) je ugovor kojim se klijent obvezuje faktoru (obično banka) cedirati sve kratkoročne tražbine iz ugovora o isporuci robe i pružanja usluga prije njihove dospjelosti (globalna cesija), a faktor se obvezuje uz naknadu prihvatiti ponuđene poslove ako ga zadovoljava platežna sposobnost klijentovih dužnika, s obavještavanjem (notifikacijom) ili bez obavještavanja dužnika o tom prijenosu, a rizik naplate tražbina snosi ili klijent ili faktor.

Faktor preuzima ujedno i upravljanje klijentovim tražbinama kao što su ispitivanje platežne sposobnosti dužnika, vođenje knjigovodstva, opominjanje, utjerivanje dugova i sl.

Poveznice: ugovor poslovi

Ugovor iz Maastrichta

Ugovor iz Maastrichta (engl. Maastricht Treaty, njem. Vertrag von Maastricht) je ugovor o pretvaranju Europske zajednice u Europsku uniju, potpisan 7. veljače 1992. (stupio na snagu 1993.) od strane svih država članica EZ-a, kojim se na 320 stranica ugovornog sadržaja uvode dalekosežne novosti u zadacima i ustroju EZ-a i osniva Europska unija. Europska unija nije nova organizacija pa ni pravna osoba već svoje zadatke ostvaruje preko organa EZ-a.

Promjenama iz Maastrichta uvode se nove odgovornosti i zadaci, i to prije svega u području suradnje u vanjskoj politici i stvaranju monetarne unije, unutrašnjim pitanjima sigurnosti i pravosuđa. Uvodi se i građanstvo Zajednice kao dopuna državljanstva u zemljama članicama. Ostvarivanje tih zadataka nije povjereno supranacionalnim organima i ovlastima EZ-a, već se o njima odlučuje na međudržavnoj, diplomatskoj razini, dakle uz suglasnost država članica. Takvo rješenje smatra se prijelaznim. EZ (kao i ECSC i EURATOM) ostaje samostalna organizacija, mijenja naziv EEZ u EZ i uz postojeće stječe nove odgovornosti u području zdravstva, zaštite potrošača, obrazovanja, kulture, zaštite okoliša i konkurencije.

Proširena su ovlaštenja Europskog parlamenta čime odluke EZ-a stječu demokratski legitimitet, ali se očekuje smanjenje djelotvornosti, brzine i opsega odlučivanja.

Poveznice: ugovor organizacije eu

Ugovor u korist trećeg

Ugovor u korist trećeg (engl. contract for the benefit of a third party, njem. Vertrag zugunsten Dritter, lat. pactum in favorem tertii) je ugovor kojim se jedna strana (obećavatelj, promitent) obvezuje drugoj (promisaru ili stipulantu) da će izvršiti određenu činidbu u korist treće osobe (korisnika, beneficijara ili destinatara). Promitent je zapravo dužnik, a promisar vjerovnik.

Na temelju takvog ugovora treći stječe samostalno pravo zahtijevati činidbu neposredno od dužnika (promitenta) premda nije sudjelovao u zaključenju ugovora. Ako treći ima samo primiti činidbu, a ne i pravo zahtijevati njezino ispunjenje, takav se ugovor ne smatra ugovorom u korist trećih, već se u literaturi naziva i nepravim (nepotpunim, nesavršenim) ugovorom u korist trećih.

Rimsko pravo, držeći se načela alteri stipulari nemo protest, nije u načelu dopušteno ugovaranje u korist trećih. Poneki izuzeci u kasnijem rimskom pravu i njihovo postupno proširivanje u pandektnom pravu evoluirali su do općenite dopuštenosti ugovaranja u korist trećih u suvremenim sustavima obveznog prava. U našem obveznom pravu općenito je dopušteno ugovornim stranama da ugovorom ustanove pravo u korist treće osobe. Tako, kad netko u svoje ime ugovori tražbinu u korist trećeg, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku.

Treći može izjaviti da ne prihvaća pravo koje je ugovoreno u njegovu korist, ali se za sklapanje ugovora ne traži njegov pristanak. Budući da se ne traži pristanak trećeg, pravo se može ugovoriti i u korist poslovno nesposobne osobe. Odnos između promitenta i stipulanta promatramo kao odnos dužnika i vjerovnika iz ugovora u kojem je sadržano utanačenje u korist trećeg. To mogu biti različiti ugovori – prodaja, osiguranje, darovanje itd.

Odnos stipulanta i beneficijara karakterizira stipulantovo pravo opoziva ili izmjene koristi namijenjene beneficijom. Beneficijar može prihvatiti ili odbiti korist koja je za nj ugovorena. Zaključenjem ugovora s klauzulom u korist trećeg beneficijar postaje vjerovnikom prema promitentu kao dužniku. Pravo koje je stekao tim ugovorom može ostvarivati zahtjevom izravno usmjerenim na dužnika. Promitent sa svoje strane ima pravo prema beneficijaru isticati sve prigovore (ekscepcija), koje ima prema stipulantu, npr. prigovor nevaljanosti ugovora, prigovor zbog materijalnih ili pravnih nedostataka i sl.

Poveznice: ugovor pravo rimsko

Ugovor o zajednici dobitka

Ugovor o zajednici dobitka (njem. Gewinngemeinschaftsvertrag) je vrsta poduzetničkog ugovora kojim se društva kapitala (dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću) obvezuju da će svoj dobitak ili dobitak pojedinih svojih pogona u potpunosti ili djelomično udružiti s dobitkom drugih društava ili pojedinih pogona tih društava radi podjele zajedničkog dobitka.

Ugovor sklapaju uprave društva, a on je valjan kada se s njime suglase skupštine svih društava koja udružuju dobitak. Bitna je odredba ugovora određivanje dobitka koji se udružuje, a to može biti cjelokupni dobitak ili dio dobitka čitavog društva, odnosno cjelokupni dobitak ili dio dobitka pojedinih pogona društva.

Poveznice: ugovor uprava

Ugovor o ustupanju udjela u društvu s ograničenom odgovornošću

Ugovor o ustupanju udjela u društvu s ograničenom odgovornošću (njem. Abtretungsvertrag) je dvostrani pravni posao na temelju kojeg se obavlja prijenos članskih prava u društvu s ograničenom odgovornošću s dotadašnjeg na novog imaoca tih prava.

Ovaj ugovor je strogo formalan jer mora biti sastavljen u obliku javnobilježničke isprave. Ako bi izostao takav oblik, ugovor ne bi bio valjan. Na temelju u ugovoru neprijeporno očitovane volje obiju stranaka za prijenos svih članskih prava i obveza u društvu, stjecatelj udjela stječe poslovni udjel u društvu i s time sva članska prava, a prenositelj prestaje biti članom tog društva.

Trenutak sklapanja ugovora, međutim, nije i trenutak prijenosa članskih prava u odnosu prema društvu. U tom odnosu stjecatelj se ne uzima članom društva od trenutka sklapanja tog ugovora, već od trenutka podnošenja uredne prijave za upis promjene u knjizi poslovnih udjela, pa prema stjecatelju vrijede sve radnje koje je društvo poduzelo prema prenositelju i vice versa, do trenutka podnošenja te prijave.

Stjecatelj stječe poslovni udjel onako kako je on postojao u trenutku podnošenja prijave za upis promjene knjizi poslovnih udjela, pa će solidarno s prenositeljem odgovarati društvu za ispunjenje činidbi koje se na temelju poslovnog udjela moraju ispuniti društvu prema obvezi koja je postojala u spomenutom trenutku. Prenositelj postaje prednik člana društva, te će biti pozvan da uplati neuplaćeni dio temeljnog uloga (ako takav postoji) ukoliko stjecatelj kao član društva, to ne učini.

Za valjani prijenos poslovnog udjela ugovorom, u načelu (ako društveni ugovor ne sadrži drukčijih odredbi) nije potrebna suglasnost društva ni ispunjenje drugih uvjeta, osim u slučaju kad se radi o prijenosu poslovnog udjela uz koji je vezana obveza ispunjenja dodatnih činidbi, kad će takva suglasnost biti potrebna. Ugovorom o ustupanju udjela može se prenijeti čitav udjel ili samo njegov dio, ali potonje samo u slučaju kad je djeljivost poslovnog udjela za slučaj prijenosa predviđena društvenim ugovorom.

Poveznice: ugovor posao

Ugovor o prijenosu dobitka

Ugovor o prijenosu dobitka (njem. Gewinnabführungsvertrag) je vrsta poduzetničkog ugovora kojim se društvo kapitala (dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću) obvezuje da će drugome društvu prenijeti cijeli svoj dobitak. Ugovor o prijenosu dobitka je valjan kada se s njim suglasi skupština društva koje se obvezuje na prijenos dobitka, a ako je druga ugovorna strana društvo kapitala, za njegovu je valjanost potrebna i suglasnost skupštine toga društva.

Ugovorom o prijenosu dobitka odstupa se od bitnog načela koje vrijedi za društva kapitala, a to je da skupština društva odlučuje o podjeli dobitka. Ovlaštenje društva na koje se prenosi dobitak nameće i određene obveze. Ta ugovorna strana mora pokriti svaki godišnji gubitak koji za trajanja ugovora nastane u društvu koje prenosi dobitak.

U ugovoru se mora predvidjeti primjerena naknada vanjskim dioničarima onoga društva koje drugome prenosi dobitak. Nadalje, ugovor o prijenosu dobitka mora sadržavati obvezu druge ugovorne strane da na zahtjev vanjskih dioničara preuzme njihove dionice, odnosno udjele u zamjenu za isplatu primjerene otpremnine koja je određena ugovorom.

Prema Zakonu o trgovačkim društvima ugovorom o prijenosu cijelog dobitka smatra se i ugovor kojim se društvo kapitala obvezuje da će svoje poduzeće voditi za račun drugoga društva (njem. Geschäftsführungsvertrag). Bitna je značajka takvog ugovora da društvo i dalje vodi svoje poduzeće u svoje ime, ali za račun drugog društva.

Pravno, na temelju takvog ugovora, dobitak, ali i gubitak društva, nastaju izravno u društvu za čiji se račun društvo obvezalo voditi svoje poduzeće. Razlika u odnosu na ugovor o prijenosu dobitka postoji jedino u tome da se kod ugovora o prijenosu dobitka dobitak najprije iskazuje u društvu u kojem je nastao, a tek nakon toga se prenosi na drugo društvo. Isto vrijedi i za gubitak, koji se iskazuje u tome društvu, a nakon toga ga treba nadoknaditi društvo na koje se trebao prenijeti dobitak. Bez obzira na navedene pravne razlike, oba tipa ugovora u biti imaju isti cilj – prenijeti rezultate poslovanja društvu s kojim su takvi ugovori sklopljeni.

Poveznice: ugovor kapital društvo

Ugovor o diskontu mjenica

Ugovor o diskontu mjenica (engl. discount on bills of exchange, njem. Discont von Handelswechseln) je ugovor o prodaji nedospjelih mjeničnih tražbina uz odbitak diskontne stope koja se sastoji u razlici vrijednosti novčane obveze na dan sklapanja ugovora i njezine vrijednosti na dan dospjelosti novčane obveze.

Diskontna mjenica u gospodarskom smislu smatra se poslom financiranja, a pravno čini ? ugovor o kupnji. Diskontant prenosi na banku potpuno vlasništvo diskontirane mjenice. Sam čin ugovora o diskontu mjenica obavlja se indosiranjem mjenice.

Poveznice: ugovor pravno

Ugovor o koncesiji

Ugovor o koncesiji (engl. concession contract, njem. Konzessionsvertrag) je ugovor kojim se davalac koncesije (država ili uža jedinica, županija, općina) obvezuje određena gospodarska prava, obično ograničavajući svoja vlasnička prava na određeno ili neodređeno vrijeme (s pravom otkaza), podijeliti koncesionaru na iskorištavanje – obično obnovljivog ili neobnovljivog prirodnog bogatstva ili dobra u općoj uporabi, odnosno objekta, postrojenja ili pogona – uz naknadu.

Ovdje je riječ o gospodarskoj koncesiji na koji se primjenjuju odredbe trgovačkog prava (a ako je koncesionar stranac međunarodnog trgovačkog prava), bez obzira na to što je jedna stranka država, a druga domaća, ili strana, fizička ili pravna osoba. Ako su obje stranke države, onda se radi o tzv. političkoj koncesiji (vojne baze, luke, prolazi i sl.) i na njihove odnose primjenjuju se norme.

Ugovor o opciji

Ugovor o opciji (engl. option contract, njem. Optionsvertrag) je ugovor kojim se na tržištu vrijednosnih papira (burzi) daje mogućnost trgovanja određenim predmetom opcije po određenoj cijeni do određenog datuma. Ako kupac iz ugovora o opciji ne želi ostvariti svoje pravo iz opcije, gubi cijenu koju je platio na mogućnost opcije i u tom smislu je to za njega gubitak.

Ugovor o konzaltingu

Ugovor o konzaltingu (engl. consulting contract, njem. Konsultingsvertrag) je ugovor kojim se stručne osobe obvezuju pružati naručitelju savjetodavne usluge, a odnose se u pravilu na izgradnju nekog objekta; naručitelj za primljene usluge plaća naknadu.

Usluge konzaltinga mogu se sastojati u izradi predinvesticijskih studija, pripremi gradnje određenog objekta, usluga u toku gradnje određenog objekta (upravljanje ili nadzor nad gradnjom), davanju raznovrsnih savjeta, preporuka i mišljenja. Samo izvođenje radova ne smatra se konzaltingom. Bude li konzalting povezan s uslugama građenja, montaže itd., radi se o ugovoru o inženjeringu.

Ugovor o trgovačkom zastupanju

Ugovor o trgovačkom zastupanju (engl. agency contract, njem. Handelsvertretungsvertrag) je ugovor kojim se zastupnik obvezuje da će stalno brinuti da treće osobe sklapaju ugovore s njegovim nalogodavcem i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, te da nakon dobivene ovlasti sklapa ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca, a ovaj se obvezuje da mu za svaki sklopljeni ugovor isplati određenu naknadu proviziju.

Pravo na naknadu (proviziju) stječe zastupnik kad ugovor bude ispunjen, ali je dopušteno i drukčije ugovoriti. Naše pravo prihvatilo je suvremeno shvaćanje zastupanja koje se ne sastoji samo u sklapanju poslova u tuđe ime i za tuđi račun, nego i obavljanje niza drugih faktičnih i pravnih radnji i na taj način sveobuhvatnije štiti interese zastupanog.

Ugovor o trgovačkom zastupanju sam po sebi ne ovlašćuje zastupnika na sklapanje poslova s trećim. Naime ugovor o trgovačkom zastupanju uključuje u pravilu dva pravna odnosa: odnos zastupnika i nalogodavca (principala) u kojem zastupnikove obveze mogu biti vrlo široko postavljene (interni odnos nalog), te odnos između zastupnika i trećeg (eksterni odnos punomoć).

Ugovor o leasingu

Ugovor o leasingu (engl. leasing contract, njem. Leasingsvertrag);

1. ugovor kojim jedna osoba (davalac leasinga) daje na određeno vrijeme na korištenje drugoj osobi (primalac leasinga) određenu stvar, a primalac plaća pristojbu za leasing, s tim da se može ugovoriti da na kraju ugovorenog razdoblja korištenja stvari a) primalac vraća stvar davaocu, b) da se razdoblje korištenja produžava ili c) da primalac otkupljuje stvar od davaoca i da ta stvar prelazi iz ? vlasništva davaoca u vlasništvo primaoca, pri čemu se do tada isplaćene svote uračunavaju u plaćanje ugovorene cijene, tako da primalac plaća davaocu samo razliku između već isplaćenih iznosa i ukupne cijene. Leasing poslovnu konstrukciju potrebno je razlikovati od ugovora o leasingu. U poslovnoj konstrukciji u pravilu sudjeluju tri osobe: proizvođač opreme, leasing kuća (davalac leasinga) i korisnik opreme (primalac leasinga), a stranke samog ugovora o leasingu su davalac leasinga i primalac leasinga;

2. leasing su poslovi izvoza i uvoza robe u zakup, a sklapaju se između davaoca robe u zakup i primaoca robe na određeno vrijeme. Na taj način primalac robe dolazi lakše do investicijskih sredstava (opreme), jer ne mora platiti odmah punu cijenu nego samo zakupninu. Tako je leasing zapravo oblik financiranja primaoca leasinga. Karakterizira ga uporaba tuđeg dobra u određenom vremenu uz naknadu;

3. gospodarsko određenje leasinga je “metoda financiranja nabave pokretnih i nepokretnih dobara”, koja se na temelju posebnog ugovora daju na korištenje primaocu leasinga uz određenu naknadu i ugovorom na određeno vrijeme. To je poseban oblik, prvenstveno, srednjoročnog i dugoročnog financiranja društva i drugih pravnih i fizičkih osoba. Postoje razni oblici leasinškog aranžmana koji se globalno dijele na poslovni i financijski leasing;

4. na leasinški ugovor podredno se primjenjuju odredbe ugovora o zakupu.

Ugovor o komisiji

Ugovor o komisiji (njem. Kommisionsvertrag) je ugovor kojim se komisionar obvezuje da za naknadu
(proviziju) obavi u svoje ime, a za račun komitenta (nalogodavca) jedan ili više povjerenih mu poslova. Komisionar ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena, iz čega proizlazi da je to čisti trgovački posao.

Veliki dio vanjskotrgovačkih transakcija u kojima je domaća proizvodna ili uslužna organizacija komitent obavlja se pomoću ugovora o komisiji. Iako ovaj ugovor nije u nas predmet monopola države ili društva koji bi imali takvu koncesiju, ipak ga domaća proizvodna društva često koriste i sklapaju ga s domaćim komisionarima ako cijene da im je povoljnije obavljanje poslova uvoza i izvoza povjeriti profesionalnim i specijaliziranim komisionarskim društvima.

Ugovor o zalogu

Ugovor o zalogu (engl. security contract,  njem. Pfandvertrag);

1. ugovor kojim se obvezuje dužnik ili netko treći (zalogodavac) prema vjerovniku (zalogoprimac) da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo vlasništva kako bi se prije ostalih vjerovnika mogao naplatiti iz njezine vrijednosti ako mu tražbina ne bude isplaćena o dospjelosti. Ujedno se vjerovnik (zalogoprimac) obvezuje primljenu stvar čuvati, i nakon prestanka tražbine neoštećenu vratiti zalogodavcu.

2. Ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. Pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založnik vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u Zakonu o vlasništvu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom. Založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine. Zahtijeva li založni vjerovnik namirenje iz vrijednosti zaloga, ali ne uspije u cijelosti prodajom zaloga namiriti svoju tražbinu, dužnik mu ostaje dužan razliku; naprotiv, proda li se zalog za više od vjerovnikove tražbine, višak je dužnikov. Založni vjerovnik čije založno prvo tereti stvar ili pravo koje je sposobno da daje plodove ili druge koristi iz čije bi se vrijednosti mogla namiriti zalogom osigurana dospjela tražbina, ovlašten je zahtijevati od suda da uspostavi privremenu upravu zalogom i postavi upravitelja koji će biti ovlašten da ubire te plodove, odnosno koristi i unovčava ih, te da dobivene iznose polaže u sud radi namirenja iz toga pologa.

3. Svoje pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ovlašten je založni vjerovnik ostvarivati izvansudskim putem, ako je predmet založnoga prava pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom, a založni je dužnik u trenutku osnivanja založnoga prava ili naknadno izričito u pisanom obliku dopustio takvo namirivanje. Ako je pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom dano u zalog za osiguranje tražbine iz trgovačkoga posla, založni je vjerovnik ovlašten izvansudskim putem ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, ako založni dužnik nije takvo namirenje izričito isključivo u trenutku osnivanja zaloga. Kad je založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ovlašten ga je ostvarivati putem javne dražbe (javnoga nadmetanja), a na neki drugi način jedino ako ima na temelju pravnoga posla ili zakona pravo da ga ostvaruje na taj način ili je to u danim okolnostima jedini mogući način za ostvarenje prava na namirenje. Ako je založnom vjerovniku, koji je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, založena takva pokretna stvar ili pravo koje ima burzovnu ili tržišnu cijenu, on je ovlašten radi namirenja prodati zalog za tu cijenu iz slobodne ruke, a putem osobe koja je javno ovlaštena za prodaju na burzi, odnosno za javne prodaje takvih stvari i prava. Ako je u zalog dan novac, založni je vjerovnik ovlašten svoju dospjelu tražbinu osiguranu tim zalogom namiriti zadržavši za sebe odgovarajući iznos. Isto vrijedi i kad vjerovnik namiruje svoju dospjelu tražbinu iz novca koji primi na ime založene mu tražbine ili na ime kamata odnosno drugih povremenih davanja koja daje založena tražbina, ili iz založenih plodova koje nekretnina daje posjedovanjem nekoga pravnoga odnosa. Ako je založni vjerovnik ovlašten za sebe ubrati plodove od pokretne stvari koja mu je predana u zalog, vrijednost ubranoga prebija se po samom zakonu u trenutku ubiranja s tražbinom osiguranom zalogom, pa ma i ona nije dospjela; založni je dužnik ovlašten u svako doba zahtijevati da mu vjerovnik o svom trošku izda priznanicu o tom prijeboju. Isto na odgovarajući način vrijedi i za vrijednost drugih koristi koje je založni vjerovnik ovlašteno imao od založne stvari. Vjerovnik koji je neovlašteno ostvarivao svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ili ga je ostvarivao na način na koji nije bio ovlašten, odgovara za svaku štetu koja bi odatle proizašla.

Ugovor o prodaji

Ugovor o prodaji (engl. purchase contract, njem. Verkaufsvertrag);

1. ugovor o prodaji stvari je takav ugovor kojim se prodavalac obvezuje da stvar koju prodaje preda kupcu tako da ovaj stekne pravo vlasništva, a kupac se obvezuje prodavaocu platiti cijenu;

2. ugovor o prodaji prava je takav ugovor kojim se prodavalac obvezuje pravo koje prodaje ustupiti (cedirati) kupcu, a ovaj se obvezuje za to platiti cijenu. I kod ugovora o prodaji stvari i kod ugovora o prodaji prava postoji ista pravna osnova – ugovor o prodaji, ali se razlikuje način stjecanja: kod prodaje stvari način stjecanja je predaja (traditio), a kod prodaje prava (npr. tražbine, zaštićenog izuma i sl.) način stjecanja je ustupanje (cesija).

Ugovor o razmjeni

Ugovor o razmjeni (engl. barter contract);

1. ugovor kojim se svaki ugovaratelj obvezuje predati drugoj stranci određenu stvar tako da ona steknu pravo vlasništva. Predmet razmjene mogu biti i prenosiva prava. Budući da je kod ugovora o razmjeni izostavljena novčana protučinidba,  cijena se i ne ugovara, niti postoji zahtjev za njenom isplatom. Zbog toga ugovorom o razmjeni nastaju za svakog ugovaratelja obveze i prava koje iz ugovora o prodaji nastaju za prodavaoca. Kako je ugovor o razmjeni sinalogmatični ugovor, stranke međusobno predaju stvari u načelu jednake vrijednosti. No to nije uvijek moguće, pa može doći do kombinacija pri razmjeni različitih stvari i prava, a ako i tada protučinidbe ne bi bile ekvivalentne, razlika se može dati i u novcu. Pri tome treba voditi računa o tome da tržišna vrijednost zamijenjenih stvari ne bude manja ili jednaka iznosu novca, jer se u tom slučaju radi o ugovoru o prodaji;

2. u suvremenim vanjskotrgovačkim poslovima iz ugovora o razmjeni razvio se barter ugovor (njem. Bartervertrag, Kuppelungsvertrag).

Ugovor o nalogu

Ugovor o nalogu (engl. mandate contract, njem. Auftrag) je ugovor kojim se nalogoprimac obvezuje nalogodavcu da će za njegov račun poduzeti određene poslove, a istovremeno nalogodavac ovlašćuje nalogoprimca na poduzimanje tih poslova.

Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili ako drukčije proizlazi iz prirode međusobnog odnosa. Iz ovog ugovora razvili su se mnogi ugovori, o zastupanju, posredovanju,  komisiji, špediciji, prijevozu itd., pa se na njih supsidijarno primjenjuju odredbe ugovora o nalogu.

Ugovor o leasingu

Ugovor o leasingu (engl. leasing contract, njem. Leasingsvertrag);

1. ugovor kojim jedna osoba (davalac leasinga) daje na određeno vrijeme na korištenje drugoj osobi (primalac leasinga) određenu stvar, a primalac plaća pristojbu za leasing, s tim da se može ugovoriti da na kraju ugovorenog razdoblja korištenja stvari a) primalac vraća stvar davaocu, b) da se razdoblje korištenja produžava ili c) da primalac otkupljuje stvar od davaoca i da ta stvar prelazi iz ? vlasništva davaoca u vlasništvo primaoca, pri čemu se do tada isplaćene svote uračunavaju u plaćanje ugovorene cijene, tako da primalac plaća davaocu samo razliku između već isplaćenih iznosa i ukupne cijene. Leasing poslovnu konstrukciju potrebno je razlikovati od ugovora o leasingu. U poslovnoj konstrukciji u pravilu sudjeluju tri osobe: proizvođač opreme, leasing kuća (davalac leasinga) i korisnik opreme (primalac leasinga), a stranke samog ugovora o leasingu su davalac leasinga i primalac leasinga;

2. leasing su poslovi izvoza i uvoza robe u zakup, a sklapaju se između davaoca robe u zakup i primaoca robe na određeno vrijeme. Na taj način primalac robe dolazi lakše do investicijskih sredstava (opreme), jer ne mora platiti odmah punu cijenu nego samo zakupninu. Tako je leasing zapravo oblik financiranja primaoca leasinga. Karakterizira ga uporaba tuđeg dobra u određenom vremenu uz naknadu;

3. gospodarsko određenje leasinga je “metoda financiranja nabave pokretnih i nepokretnih dobara”, koja se na temelju posebnog ugovora daju na korištenje primaocu leasinga uz određenu naknadu i ugovorom na određeno vrijeme. To je poseban oblik, prvenstveno, srednjoročnog i dugoročnog financiranja društva i drugih pravnih i fizičkih osoba. Postoje razni oblici leasinškog aranžmana koji se globalno dijele na poslovni i financijski leasing;

4. na leasinški ugovor podredno se primjenjuju odredbe ugovora o zakupu.

Ugovor o građenju

Ugovor o građenju (engl. construction contract, njem. Bauvertrag) je ugovor kojim se izvodilac obvezuje da će u ugovorenom roku i prema određenom projektu sagraditi određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu, odnosno na već postojećem objektu obaviti kakve druge građevinske radove, a naručitelj (investitor) se obvezuje za obavljanje tih radova isplatiti određenu cijenu. Ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Ugovor o komisiji

Ugovor o komisiji (njem. Kommisionsvertrag) je ugovor kojim se komisionar obvezuje da za naknadu
(proviziju) obavi u svoje ime, a za račun komitenta (nalogodavca) jedan ili više povjerenih mu poslova. Komisionar ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena, iz čega proizlazi da je to čisti trgovački posao.

Veliki dio vanjskotrgovačkih transakcija u kojima je domaća proizvodna ili uslužna organizacija komitent obavlja se pomoću ugovora o komisiji. Iako ovaj ugovor nije u nas predmet monopola države ili društva koji bi imali takvu koncesiju, ipak ga domaća proizvodna društva često koriste i sklapaju ga s domaćim komisionarima ako cijene da im je povoljnije obavljanje poslova uvoza i izvoza povjeriti profesionalnim i specijaliziranim komisionarskim društvima.

Ugovor o zakupu

Ugovor o zakupu (engl. lease contract, rent contract, njem. Pachtvertrag) je ugovor kojim se zakupodavac obvezuje predati određenu stvar zakupoprimcu na uporabu, a ovaj se obvezuje da će mu za to platiti određenu zakupninu i nakon prestanka zakupa vratiti zakupljenu stvar.

Uporaba obuhvaća i uživanje stvari (pribiranje plodova), ako nije drugačije ugovoreno ili uobičajeno. Našim pravom jedinstveno je uređena uporaba i korištenje (pribiranje plodova) tuđe stvari, dok strana zakonodavstva, npr. austrijsko, poznaju ugovor o uporabi (Bestandvertrag) kao zajednički pojam za zakup (Pacht) i zajam (Miete).

Razlika između najma i zakupa sastoji se u tome što se najam odnosi samo na uporabu tuđe stvari, npr. najam stana, tj. kad se stvar dade rabiti a da se dalje ne obrađuje. Ako se pak stvar dana na uporabu može uživati samo uz marljivost i trud, onda se radi o zakupu, tj. zakup se odnosi i na uporabu i na korištenje, npr. zakup poljoprivrednog zemljišta.

Terminski devizni ugovor

Terminski devizni ugovor je devizni ugovor koji se ispunjava određeno duže vrijeme nakon njegova sklapanja. Taj ugovor se sklapa na deviznom tržištu, a njegov predmet su devize koje imaju (tim ugovorom) fiksiran tečaj.

Razmjena deviza ugovorena je po ugovorenom tečaju, a bit će izvršena ugovorenog dana i po ugovorenom tečaju nezavisno od tečaja na dan izvršenja. Svrha terminskog deviznog ugovora može biti špekulativna ili osiguranje od rizika tečajnih razlika.

Špekulativna svrha postojat će onda kad se ugovor sklapa kako bi se razmjenom deviza ugovorenog kasnije dana, a po ugovorenom tečaju, postigao dobitak koji se sastoji u razlici između ugovorenog tečaja i tečaja koji inače vrijedi na dan ispunjenja, tj. razmjene deviza. Špekulirati se može na više (a la hausse) ili na niže (a la baisse).

Tajno društvo

Tajno društvo (engl. silent company, secret company, njem. stille Gesellschaft), društvo u kojem tajni član sudjeluje s imovinskim ulogom u nečijem poduzeću javnog člana (komplementara, poduzetnika) tako da ima udio u dobitku, dok prema trećima nema nikakvih obveza. Imatelj poduzeća mora biti po svojstvu trgovac, ali tajno društvo nije trgovačko društvo, nego interni ugovorni odnos između tajnog i javnog člana.

Budući da poduzeće pripada samo imatelju, tajni član u odnosu prema van nema nikakvih prava ni obveza. U internom odnosu tajni član se ne može isključiti iz dobitka, u gubitku također sudjeluje, ali se može i drukčije ugovoriti.

Iako na prvi pogled tajno društvo i tajni član sliče na komanditno društvo i komanditore, to neki ponekad pogrešno nazivaju “tajnim članovima” iako se oni razlikuju u biti:

a) komanditno društvo je trgovačko društvo, a tajno društvo nije;
b) komanditor može imati izravno prava i obveze u društvu kao njegov član, tajni član tu poziciju u odnosu na tajno društvo nema;
c) odgovornost komanditora prema trećima postoji ako nije uplatio ugovoreni ulog, a tajni član nikada ne odgovara za obveze tajnog društva;
d) komanditor se upisuje u sudski registar, tajni član nikada.

Poveznice: ugovor društvo

Burzovni nalog

Burzovni nalog (engl. order, njem. Börsenauftrag) nalog što ga je burzovnom zastupniku dala osoba koja želi sklopiti ugovor na burzi. Budući da burze propisuju uvjete za članstvo u njima, tj. za stjecanje mogućnosti trgovanja na burzi, te budući da na burzi mogu trgovati samo burzovni zastupnici, osobe koje na burzi žele sklopiti kakav ugovor mogu to učiniti isključivo posredstvom kojeg burzovnog zastupnika, osobe koju je burza (kao organizacija) ovlastila za trgovanje na njoj samoj (kao mjestu trgovanja).

Kad se radi o burzi vrijednosnih papira, onda burzovni nalog mora, uz podatke kojima se individualiziraju vrijednosni papiri o kojima se radi, sadržavati naznaku radi li se o prodaji ili kupnji, o cijeni, o količini i o roku važenja naloga. Cijena po kojoj se kupuje ili prodaje u nalogu može biti točno određena s tolerancijom ili bez tolerancije na više i manje ili može biti naznačena kao tržišna cijena. Što se tiče roka važenja, nalog može biti otvoren, tj. do opoziva, dnevni, tj. za točno određeni dan ili na određeni rok. Količina vrijednosnih papira koji se žele kupiti ili prodati može biti točno određena uz klauzulu “sve ili ništa” ili može biti određena maksimalna količina.

Autorizirane obveznice

Autorizirane obveznice (engl. authorized bonds) je maksimalan broj obveznica koje poduzeće može emitirati u skladu s uvjetima utvrđenim ugovorom ili zakonom.

Autorizirane obveznice iskazuju se u poslovnim knjigama te predstavljaju potencijalnu emisiju.

Smanjenje temeljnog kapitala društva s ograničenom odgovornošću

Smanjenje temeljnog kapitala društva s ograničenom odgovornošću može biti nominalno ili efektivno, a u oba slučaja provodi se u istovjetnom postupku.

U slučaju efektivnog smanjenja članovima se vraćaju dijelovi njihovih temeljnih uloga ili čitavi ulozi (u kojem slučaju prestaje i članstvo u društvo), a u slučaju nominalnog smanjenja smanjuju se nominalne svote temeljnih uloga i temeljnog kapitala, ali bez ikakve efektivne isplate. Razumije se kako ni u kom slučaju smanjenjem temeljni kapital ne može biti smanjen ispod zakonskog minimuma potrebnog za osnivanje društva s ograničenom odgovornošću.

Postupak smanjenja temeljnog kapitala složen je i detaljno uređen prisilnim odredbama zbog garantne funkcije temeljnog kapitala i konzekventne moguće opasnosti za vjerovnike društva u slučaju njegova smanjenja. Postupak smanjenja temeljnog kapitala započinje donošenjem odluke o izmjeni društvenog ugovora u kojoj se moraju navesti opseg, svrha i način smanjenja temeljnog kapitala.

Registarskom sudu prvo se prijavljuje nakana smanjenja radi upisa te nakane u sudski registar, a poslije obavljenog upisa ista nakana se mora objaviti u Narodnim novinama, a obavijest o njoj dostaviti svim poznatim vjerovnicima društva. Ova objava mora sadržavati izjavu društva o spremnosti podmirenja dugova, odnosno davanja osiguranja za to podmirenje.

Vjerovnicima koji prijave svoje tražbine i zatraže namirenje u roku od tri mjeseca, društvo je dužno namiriti ili barem osigurati tražbine. Tek nakon isteka tog roka može se registarskom sudu podnijeti prijava za upis smanjenja temeljnog kapitala kojoj se prilažu dokazi o tome da su sve prethodno opisane radnje obavljene. Tek nakon što je smanjenje temeljnog kapitala upisano u sudski registar, dopušteno je poduzeti radnje kojima se to smanjenje provodi u stvarnosti (isplata uloga ili smanjenje njihovih nominalnih svota).

Poveznice: ugovor kapital registar

Sinalagmatični ugovor

Sinalagmatični ugovor (engl. reciprocal agreement, njem. gegenseitiger Vertrag) je dvostranoobvezni pravni posao kod kojega je svaka strana istodobno i vjerovnik i dužnik. Naziva se još i recipročnim ugovorom.

Npr. kod kupoprodaje, prodavatelj je istovremeno i dužnik i vjerovnik. Kao dužnik dužan je izručiti stvar, a kao vjerovnik ovlašten je tražiti cijenu. Isto je tako i kupac istodobno i dužnik i vjerovnik. Kao dužnik dužan je platiti cijenu, a kao vjerovnik ovlašten je tražiti izručenje stvari.

Poveznice: ugovor cijene posao

Solemnizacija ugovora o kreditu

Solemnizacija ugovora je postupak potvrde ugovora kod javnog bilježnika kod kojeg javni bilježnik provjerava da li ugovor odgovara propisanoj formi te objašnjava sudionicima u kreditu smisao i posljedice tog pravnog posla. Po tome se solemnizacija ugovora uvelike razlikuje od javnobilježničke ovjere potpisa na ugovoru. Kod ovjere potpisa, javni bilježnik samo potvrđuje da je sudionik u kreditu osobno potpisao ugovore i pritom ne pojašnjava sudionicima u kreditu sadržaj ugovora.

Svoje vrste

Svoje vrste (lat. sui generis) je ugovor koji se ne može podvesti ni pod jedan od postojećih ili više postojećih ugovora, nego se radi o ugovoru posebne vrste sa samosvojnim značajkama.

Npr. ugovor o hotelskim uslugama nije ni ugovor o zakupu, ni ugovor o ostavi, ni ugovor o djelu, niti njihova kombinacija (mješoviti ugovor), nego novi odnos između stranaka u kojima su sastojci navedenih ugovora transformirani u jedinstvenu funkciju – gostoprimstvo i čini poseban ugovor s određenom pravnom fizionomijom, tj. to je ugovor svoje vrste.

Poveznice: ugovor zakupu

Reosigurani portfelj

Reosigurani portfelj (engl. reinsurance portfolio, njem. Portefeuillestruktur des Rückversicherers) je izraz dvostrukog značenja.

Jednom se odnosi na sve izvorno osigurane rizike koji su obuhvaćeni ugovorom o reosiguranju.

U drugom značenju odnosi se na portfelj obuhvaćen svim ugovorima koje je dotični reosiguravatelj zaključio sa svojim reosiguranicima.

Poveznice: ugovor osiguranje

Restitucija

Restitucija (engl. restitution, njem. Restitution) je povrat primljenoga na ime ispunjenja u uspostavi prijašnjeg stanja. U našem zakonodavstvu, osnovna dužnost ugovornih strana u slučaju ništetnosti jest povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum), i to tako da svaka od njih ima vratiti drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora. Isto vrijedi i za slučaj poništenja pobojnog ugovora.

Prilikom raskida ugovora nastaje također i obveza restitucije. Ako su obje strane dužne vraćati primljeno, tada se uzajamna vraćanja obavljaju po pravilima koja vrijede za ispunjenje činidaba kod dvostranoobveznih ugovora.

Obveza vraćanja odnosi se i na koristi koje je ugovorna strana imala u međuvremenu od onoga što treba vratiti. U pravilu se te koristi vraćaju u obliku novčane naknade. Ako je objekt vraćanja novac, tada se uz glavnicu duguju i zatezne kamate, počev od dana kad je novac primljen. Uspostavu prijašnjeg stanja imamo kod naturalne restitucije kao jednog od oblika popravljanja štete.

Poveznice: ugovor novac kamate

ROL

ROL (engl. rate on line) označava jedan od načina određivanja premije u reosiguranju viška šteta. Premije se određuju u postotku od limita ugovora, a ne od ostvarene premije reosiguranika.

Rabi se u pokrićima katastrofa s visokim pridržajem, kad je vjerojatnost da će se rizik ostvariti vrlo malena, ali ako se ostvari, štete mogu biti katastrofalne.

Poveznice: ugovor rol

Davanje umjesto isplate (ispunjenja)

Davanje umjesto isplate (ispunjenja) (njem. Hingabe an Zahlungs Statt, lat. datio in solutum) je ugovor između dužnika i vjerovnika na temelju kojeg dužnik daje, a vjerovnik prima nešto drugo umjesto onoga što mu dužnik duguje. Npr. vjerovnik umjesto slike pristaje primiti staru amforu, ili umjesto slike pristane da mu slikar uresi kupaonicu mozaikom i sl. Obveza dužnika prestaje onda kad vjerovnik primi (preuzme radi li se o činjenju) ugovorno zamijenjenu činidbu. I za predane stvari, odnosno druge činidbe dane umjesto prvotno dogovorene stvari dužnik odgovara za materijalne i pravne nedostatke.

Davanje umjesto isplate (ispunjenja) razlikuje se od obnove (novacija) po tome što davanjem u ime dugovanog prvotna obveza dužnika prestaje tek kad ispuni svoju novu obvezu, dok se obnovom dosadašnja obveza zamjenjuje novom i dužnik ima novu obvezu, a stara se gasi. Stoga je davanje umjesto isplate naplatni realni ugovor koji prestaje činom preuzimanja zamijenjenog predmeta ugovora.

Perfekcija ugovora

Perfekcija ugovora (engl. conclude of the contract, perfection of the contract, njem. Abschliessung des Vertrages, Vertragsperfektion) je trenutak kad je nastao ugovor i međusobne obveze ugovornih strana. Od tog trenutka računaju se svi rokovi vezani uz ugovor (plaćanje, isporuka), određena prava strana (npr. u slučaju stečaja), obveze strana u odnosu na državna tijela (odobrenja, dozvole, porezi), a u pravilu se na ugovor primjenjuju propisi koji su važili u trenutku njegova sklapanja, bez obzira na kasnije izmjene.

Po prirodi stvari ugovor se sklapa ili među nazočnima ili među nenazočnima. Između nazočnih strana ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kad ponuđeni prihvati ponudu ponuditelja za sklapanje ugovora. Strane su nazočne kad izravno pregovaraju, npr. u kancelariji ponuditelja. Ako ponuditelj nije stavio rok za prihvat ponude, ponuđeni se mora izjasniti o ponudi bez odgađanja (odmah), osim ako iz okolnosti proizlazi da ponuđenom pripada stanoviti rok za razmišljanje. Ako je ponuditelj stavio rok za prihvat, vezan je njime do njegova isteka.

Ugovor je sklopljen među nazočnima i onda ako su ga strane sklopile telefonom, teleprinterom ili izravno radiovezom. Između nenazočnih stranaka ugovor se sklapa pismom ili brzojavom, a ugovor je sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu (teorija primitka).

Po našem pravu, dakle, nije odlučujuće kad se ponuđeni očitovao o prihvaćanju ponude (teorija očitovanja), odnosno kad je poslao odgovor o prihvatu (teorija odaslanja, post box teorija), jer su to trenuci nepoznati ponuditelju i ugovor bi nastao u trenutku koji on ne može kontrolirati. Smatra se da je ponuda prihvaćena i onda kad ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu, ili učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude; poslovne prakse između strana ili običaja može smatrati kao izjava o prihvaćanju. I ponuda i prihvat mogu se opozvati, ali moraju stići zajedno, ili prije ponude, odnosno prihvata.

Poveznice: ugovor

Paritetna klauzula

Paritetna klauzula (engl. parity clause, njem. Paritätsklausel) je posebna klauzula u kupoprodajnom ugovoru u kojoj se označava do kojeg mjesta i uz koje obveze prodavalac, a od kojeg mjesta i uz koje obveze kupac snosi troškove i rizik. Obično se iskazuje transportnim klauzulama prihvaćenim od Međunarodne trgovačke komore u Parizu pod nazivom Incoterms pravila.

Poveznice: ugovor pravila

Podakreditiv

Podakreditiv (engl. back-to-back credit, njem. Unterakkreditiv) je akreditiv koji otvara banka po nalogu korisnika postojećeg akreditiva u korist treće osobe, od koje korisnik postojećeg akreditiva kupuje robu radi daljnje prodaje i isporuke osobi koja je naložila banci otvaranje postojećeg akreditiva, pri čemu postojeći akreditiv (u odnosu između njegova korisnika i banke kojoj nalaže otvaranje podakreditiva) služi kao pokriće akreditivne svote podakreditiva, koju će banka isplatiti njegovu korisniku.

Akreditiv i podakreditiv su pravno samostalni i međusobno nezavisni, jer postoje dva različita temeljna ugovora, dva različita naloga za otvaranje akreditiva koja daju dvije različite osobe dvjema različitim bankama i dva različita akreditiva u korist dva različita korisnika.

Podakreditiv se koristi u onim slučajevima kada, iz bilo kojeg razloga, nije prikladan prenosivi akreditiv. Podakreditiv nije uređen ni u ZOO niti u UCP za dokumentarne akreditive. Gospodarski su akreditiv i podakreditiv ipak povezani stoga što služe ostvarenju posla koji je jedna gospodarska cjelina.

Poveznice: ugovor posao banka

Pactum de non cedendo

Pactum de non cedendo (njem. Abtretungsverbort) na lat. znači ugovor o zabrani prijenosa tražbine, ugovorna zabrana ustupanja (cesija);

1. ugovorom između vjerovnika i dužnika može se utvrditi obveza vjerovnika da svoju tražbinu od dužnika ne smije uopće ili ne smije bez pristanka dužnika – koji se inače kod ustupanja ne zahtijeva – ustupiti drugome. Pravni učinak takve klauzule u ugovoru je u tome da u odnosu na dužnika cesija nema pravnog učinka;

2. zabrana cesije može biti utvrđena i zakonom, a ne smiju se ustupiti ni one tražbine koje su vezane uz osobu vjerovnika ili se po svojoj prirodi protive prijenosu na drugog.

Poveznice: ugovor

Pacta sunt servanda

Pacta sunt servanda je temeljno načelo ugovornog prava, po kojem je sklopljeni ugovor zakon za ugovorne strane, koje su dužne ispuniti svoje obveze na način određen ugovorom i odgovorne su za ispunjenje tih obveza. Ugovorne strane ne mogu jednostrano mijenjati ugovorne odredbe niti odustati od ispunjenja ugovora.

Protiv ugovorne strane koja ne ispunjava ili neuredno ispunjava svoje ugovorne obveze druga ugovorna strana može pokrenuti odgovarajući sudski postupak. Međutim, u iznimnim situacijama, kada se promijene okolnosti koje su postojale u vrijeme sklapanja ugovora tako da onemogućavaju ili bitno otežavaju ispunjenje ugovornih obveza, bilo bi nepravedno zahtijevati da ugovorne strane ispune svoje ugovorne obveze, te se u tim situacijama ugovorne strane mogu osloboditi od ispunjenja tih obveza rebus sic stantibus.

Društveni ugovor

Društveni ugovor (njem. Gesellschaftsvertrag):
1. u trgovačkom pravu temeljni akt društva s ograničenom odgovornošću, javnog trgovačkog društva i komanditnog društva kojim se uređuje najvažnija materija organizacije i rada navedenih društava i s njime moraju biti u skladu svi ostali akti društva. Kako mora postojati u trenutku osnivanja društva, možemo da označiti i kao ugovor o osnivanju navedenih društava. Po svom značaju i značenju odgovara statutu dioničkog društva;
2. kako mora postojati u trenutku osnivanja društva, možemo ga označiti i kao ugovor o osnivanju navedenih društava. Značenje društvenog ugovora ima i “ugovor o osnivanju” gospodarskog interesnog udruženja, iako ga ZTD naziva samo ugovor o osnivanju.

Pismena potvrda usmeno sklopljenog ugovora

Pismena potvrda usmeno sklopljenog ugovora u poslovnoj praksi označuje reprodukciju usmeno sklopljenog ugovora. Svaka strana usmeno sklopljenog ugovora može od suugovaratelja zahtijevati, sve dok druga strana ne ispuni ugovor, potvrdu u pisanom obliku da je sklopljen usmeni ugovor. Usmeno sklopljeni ugovor ostaje valjanim i kad zamoljena strana nije dala zahtijevanu potvrdu, što znači da pisana potvrda usmeno sklopljenog ugovora taj ugovor ne pretvara u formalni.

Svrha izdavanja potvrde je u sačuvanju dokaza o sadržaju danih i primljenih izjava, te u izbjegavanju štete koja bi mogla nastati suugovarateljima zbog nejasnoća, nesporazuma, nedostataka u izjavi volje i slično. No posebnim uzancama može se potvrdi dati i drukčije značenje.

Tako Posebnim uzancama u ugostiteljstvu ugostitelj može zahtijevati, unatoč neformalnosti izravnog ugovora o hotelskim uslugama, da rezervacija zatražena usmeno ili telefonski mora biti potvrđena u pisanom obliku, brzojavno, teleprinterom, telefaksom ili drugim sredstvom priopćavanja. U tom slučaju ugovor je sklopljen tek u trenutku kad gost primi od ugostitelja potvrdu o rezervaciji u pisanom obliku. Na taj način i ponuda i prihvat ponude na inicijativu ugostitelja moraju biti učinjeni u pisanom obliku, tj. izmjena pisanih potvrda voljom strana neformalni izravni ugovor o hotelskim uslugama pretvara u formalan (forma ex contractu).

Poveznice: ugovor dokaz

Pismo o namjeri

Pismo o namjeri (engl. letter of intent, letter of understanding, heads of agreement, memorandum of understanding, njem. Absichtserklärung, tal. accordo di principio, fr. letters d’intentions, protocole d’accord) je tvorevina međunarodne poslovne prakse i nije kao poseban “predugovoran” oblik sporazumijevanja uređen propisima. Rezultat toga je da se u praksi pojavljuje pod različitim engleskim nazivima.

Sistematizacija i grupiranje tipičnih sadržaja provedeni su u pravnoj literaturi na osnovi stanja poslovne prakse. Prema tome mogući sadržaji pisma o namjerama jesu:

a) utvrđivanje ciljeva koje stranke žele ostvariti ugovorom, vremenski redoslijed i raspored tema pregovora, mjesto pregovora i osobe koje u njima sudjeluju;
b) pitanja o kojima je postignut sporazum i pitanja o kojima postoje različiti stavovi;
c) utanačenja o uzajamnim obvezama o kojima je postignuta suglasnost kao što su sporazumi o diobi troškova, obveza čuvanja poslovne tajne i povjerljivosti podataka koji su otkriveni tijekom pregovora;
d) predviđanje pobližih sadržaja budućeg ugovora kao i očitovanje spremnosti da se on sklopi, ali ovisno o ispunjenju određenih uvjeta ili nastupanja nekih događaja.

Načelno pisma o namjerama nemaju obveznopravne učinke sklapanja ugovora ili ispunjenja obveza ugovora. Ako su u pismo o namjerama unijete neke obveze u slučaju neispunjenja postoji mogućnost naknade štete na osnovi opće građanske odgovornosti za naknadu štete. Druga je situacija ako pismo o namjerama pod tim naslovom sadržajno odgovara obvezama određenih ugovora, pa bi se moglo postaviti pitanje je li time zapravo sklopljen ugovor i jesu li nastale obveze ispunjenja. Odgovor na ta pitanja ovisi o različitim rješenjima u pravnim porecima. Neka prava (hrvatsko i švicarsko) traže suglasnost o bitnim sastojcima ugovora očitovanu u pismu o namjerama. Njemačko pravo traži suglasnost o svim elementima ugovornog odnosa.

Poveznice: ugovor poslovni

Pojačanje ugovora

Pojačanje ugovora je ugovaranje pojedinih klauzula u ugovoru kojim se pojačava sigurnost ispunjenja dužnikovih obveza. Sredstva pojačanja ugovora primijenit će se samo ako su ih stranke izričito ugovorile, dok se rijetko njihova primjena određuje propisom (npr. zakonske zatezne kamate).

Ugovor se može pojačati na taj način da je pojačana obveza samog dužnika (npr. ugovorna kazna, kapara predujam i slično, to je tzv. stvarno pojačanje), ili da netko treći bude uključen u obvezu dužnika (npr. jamstvo, to je osobno pojačanje).

Poduzetnički ugovori

Poduzetnički ugovori (njem. Unternehmenverträge);

1. takvi kojima se društva povezuju ugovorima, pa se s obzirom na to radi o ugovornom (formalnom) povezivanju kojim se društva čvršće povezuju od faktičnog povezivanja, tj. bez ugovora (npr. kupnjom dionica drugog društva). Poduzetničkim ugovorima dva ili više društava povezuju se u pogledu zajedničkog vođenja poslova, pojačanog odnosa uprava društava, utvrđivanju računa dobitka i gubitka, pričuva društava itd. Tu je i glavna razlika između običnih obveznopravnih ugovora i poduzetničkih ugovora koji se ubrajaju u organizacijske ugovore. Intenzitet povezanosti utječe na gospodarski položaj društva s određenim pravnim učincima i posljedicama;

2. naše i njemačko pravo utvrđuju sljedeće oblike poduzetničkih ugovora:

  • a) ugovor o vođenju poslova,
  • b) ugovor o prijenosu dobitka,
  • c) ugovor o zajednici dobitka,
  • d) ugovor o djelomičnom prijenosu dobitka,
  • e) ugovor o zakupu pogona,
  • f) ugovor o prepuštanju pogona, s tim da nije postavljen numerus clausus njihova oblika (kao što je za trgovačka društva), čime je otvorena mogućnost praksi u stvaranju i novih oblika i kombinacija postojećih;
  • 3. za sve poduzetničke ugovore na jedinstven način uređeno je sklapanje, izmjena i prestanak ugovora, uz iznimno drukčije uređenje kad je to nužno (npr. kod ugovora o prijenosu dobitka, osim svih podataka koje moraju sadržavati ostali ugovori, taj ugovor mora sadržavati i sporazum o visini dobitka koji se prenosi).

Poduzetnički ugovor je valjan kada se s njime suglasi skupština društva. Odluka o tome donosi se glasovima koji čine najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenog na skupštini društva pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina, a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

Ugovor o vođenju poslova društva ili o prijenosu dobitka valjan je ako je ugovorna strana koja obavlja karakterističnu činidbu društvo kapitala, i kada se s njime suglasi skupština toga društva. Ako je i druga ugovorna strana društvo kapitala, za donošenje ove odluke također je potrebna navedena većina glasova skupštine kao i za prva društva.

Nakon sazivanja skupštine koja treba odlučiti o davanju suglasnosti na konkretni ugovor, dioničarima, odnosno članovima društva s ograničenom odgovornošću mora se omogućiti da razgledaju ugovor u poslovnim prostorijama društva. Na njihov zahtjev svakome se od njih mora uručiti prijepis ugovora. I na skupštini se mora omogućiti razgledanje ugovora. Uprava ga mora objasniti na početku rasprave. Treba ga priložiti zapisniku. Svaki dioničar, odnosno član društva, mora biti, na svoj zahtjev, na skupštini koja odlučuje o ugovoru o vođenju poslova društva ili o prijenosu dobitka, obaviješten o svemu što je bitno u vezi s društvom s kojim treba sklopiti ugovor. Ove naizgled formalne pojedinosti utvrđene su radi zaštite svakog člana društva, budući da se svi ne moraju složiti sa sklapanjem ugovora. Na izmjene ugovora odgovarajući se primjenjuju odredbe propisane i za sklapanje ovih ugovora.

Svi poduzetnički ugovori i njihove izmjene moraju biti sastavljeni u pisanom obliku, moraju se upisati u trgovački registar, a stupaju na snagu njihovim upisom u trgovački registar sjedišta društva. Ugovor može prestati otkazom, a može se i raskinuti iz važnih razloga (npr. kada se može predvidjeti da druga strana neće moći ispuniti svoje obveze iz ugovora). Odmah po prestanku poduzetničkoga ugovora mora se registarskom sudu podnijeti prijava za upis prestanka toga ugovora u trgovački registar i navesti razlog i vrijeme prestanka.

Poveznice: ugovor pravo poslovi

Podugovor

Podugovor (engl. subcontract, njem. Nebenvertrag, Zuliefervertrag) je ugovor sklopljen između glavnog izvođača i podizvođača, kojima glavni izvođač povjerava podizvođača izvođenje određenog dijela posla koji je glavni izvođač ugovorio s investitorom.

Poveznice: ugovor posla

Polica osiguranja

Polica osiguranja (engl. insurance policy, njem. Police, Polizze, Versicherungsschein) je isprava o ugovoru o osiguranju, dokument potpisan od osiguravatelja, (može i faksimil potpisa) sadržan u ugovoru o osiguranju.

Ako je polica izdana bez ponude ili drugog dokumenta osiguravatelja potvrđenog od ugovaratelja osiguranja, tada je na polici potreban i potpis ugovaratelja osiguranja. U osiguranju osoba ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost dana u polici ili odvojenom pismenom prilikom potpisivanja police s naznakom ugovorene svote. Kod osiguranja potrebno je da policu potpišu svi suosiguravatelji.

U polici moraju biti navedene ugovorne strane, osigurana stvar ili osoba, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, svota osiguranja ili limit pokrića, premije ili doprinos i datum izdavanja police. Opći, dodatni i posebni uvjeti sastavni su dio ugovora o osiguranju i mogu biti tiskani na polici osiguranja, ili se trebaju predati uz policu osiguranja, što mora biti tiskano na samoj polici.

Povećanje temeljnog kapitala društva s ograničenom odgovornošću

Povećanje temeljnog kapitala društva s ograničenom odgovornošću se provodi na dva načina. Pritom je uvijek potrebna prethodna odluka članova društva o izmjeni društvenog ugovora, što je posljedica okolnosti da je naznaka temeljnog kapitala jedan od njegovih bitnih sastojaka.

Prvi način naziva se efektivno, a drugi nominalno povećanje temeljnog kapitala. Osnovna razlika između ova dva načina jest u tome što pri efektivnom povećanju u društvo ulazi nova vrijednost, dok se pri nominalnom povećanju već postojeća vrijednost preraspoređuje u financijskim izvješćima društva. Drugim riječima, nominalnim povećanjem temeljnog kapitala, on se povećava imovinom društva, a efektivnim povećanjem imovinom dotadašnjih članova ili drugih osoba. U slučaju efektivnog povećanja temeljnog kapitala stvara se novi temeljni ulog, odnosno novi temeljni ulozi (čl. 457. st. 3. i čl. 458. st. 2. t. 2. ZTD).

Dotadašnji članovi društva imaju pravo prvenstva pri njihovu preuzimanju, i to pravo traje mjesec dana od donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala. To pravo postoji, osim ako društvenim ugovorom ili odlukom o povećanju temeljnog kapitala nije drukčije određeno, a članovi ga uživaju razmjerno svojim dotadašnjim ulozima. U pogledu unosa temeljnih uloga kojima se povećava temeljni kapital vrijede pravila koja su istovjetna pravilima o unosu temeljnih uloga pri osnivanju društva, ali s tim što se prijavi za upis povećanja temeljnog kapitala u sudski registar moraju priložiti i ugovori kojima je ostvareno povećanje temeljnog kapitala ulaganjem stvari i prava.

Nominalno povećanje temeljnog kapitala može se provesti nakon prihvaćanja godišnjih financijskih izvješća društva, i to pod uvjetom da ta izvješća ne pokazuju ni gubitak u izvještajnom razdoblju ni nepokriveni gubitak iz prijašnjih godina, te da takva izvješća potvrdi barem jedan revizor kojeg imenuju članovi društva.

Temeljni kapital može se povećati iz iskazanih pričuva društva ako je to u skladu s njihovom svrhom ili iz iskazanog dobitka društva, i to do svote pričuva, odnosno dobitka iz kojih se povećava. Povećanje se provodi povećanjem nominalnih svota postojećih poslovnih udjela ili stvaranjem novih poslovnih udjela, pri čemu novi poslovni udjeli moraju biti u istom međusobnom razmjeru kao i stari. Podrazumijeva se kako nominalnim povećanjem temeljnog kapitala društva ne pristupaju novi članovi, već postojeći članovi ili stječu nove udjele ili se postojećim povećava nominalna svota.

Poveznice: ugovor kapital pravo

Povlačenje poslovnih udjela

Povlačenje poslovnih udjela (njem. Einziehung von Geschäftsanteilen), u društvu s ograničenom odgovornošću u hrvatskom je pravu uređeno odredbom čl. 419. ZTD čiji uzor je bila odredba par. 34. njemačkog GmbHG.

Povlačenjem poslovnog udjela prestaje i poslovni udjel i članstvo njegova imatelja u društvu, ali bez promjene u temeljnom kapitalu društva. Stoga se zbog povlačenja udjela mijenja položaj preostalih članova društva, tj. i međusobni omjer njihovih udjela i omjer tih udjela prema temeljnom kapitalu društva. U poredbenom pravu razlikuje se povlačenje udjela uz suglasnost njegova imatelja i bez te suglasnosti. U prvom slučaju za dopustivost povlačenja poslovnog udjela potrebno je, ali i dovoljno, da takva mogućnost bude predviđena društvenim ugovorom.

No za povlačenje udjela bez suglasnosti njegova imatelja potrebno je da društvenim ugovorom pretpostavke takvog povlačenja budu utvrđene prije nego što je ta osoba stekla poslovni udjel. Bit ove razlike je u tome što je za dopustivost povlačenja udjela bez suglasnosti njegova imatelja potrebno da on za tu mogućnost i točne uvjete njezine primjene znade prije nego što je stekao poslovni udjel u tom društvu. S druge strane, ako je s povlačenjem svog udjela suglasan, onda prestaje važnost poznavanja uvjeta povlačenja pa ih i nije potrebno utvrđivati društvenim ugovorom.

Povlačenje udjela može biti naplatno ili besplatno. Njemačko pravo stoji na stajalištu da je mogućnost isplate iz imovine koja prelazi temeljni kapital pretpostavka naplatnog povlačenja poslovnog udjela. Ovaj zaključak mogao bi se izvesti i za hrvatsko pravo, i to na temelju odredbe čl. 419. st. 3. u vezi sa čl. 406. st. 1. ZTD. Ni ZTD ni poredbeni propisi ne uređuju institut povlačenja poslovnog udjela detaljnije, već vrlo šturo.

Poveznice: besplatno ugovor pravo

Povezana društva

Povezana društva (engl. related enterprises, njem. verbundene Unternehmen) su pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao:

  • 1. društvo koje u drugom društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju;
  • 2. ovisno i vladajuće društvo;
  • 3. društvo s uzajamnim udjelima;
  • 4. društva povezana poduzetničkim ugovorom.

Prekarij

Prekarij (engl. precarious contract, njem. Prekarium) je ugovor po kojemu jedna strana prepušta drugoj strani neku stvar na besplatnu uporabu do opoziva. Npr. predaja pisaćeg stroja određenoj osobi da je koristi do opoziva. Ako se zatraži povrat, a prekarist ga ne vrati, govori se o stjecanju posjeda zlouporabom povjerenja ili na izmoljeni način (precario modo).

Prekarij je u biti podvrsta ugovora o posudbi kad je stvar predana na uporabu, ali nije ustanovljena ni svrha ni vrijeme uporabe.

Prihvat

Prihvat (engl. acceptance, njem. Annahme) je pozitivno očitovanje volje one strane kojoj je poslana ponuda. Prihvat daje stranka osobno ili njezin zakonski ili ugovorni zastupnik. Prihvatom ponude nastaje ugovor, te prihvat stoga mora sadržajno odgovarati ponudi.

Stoga, npr., izjava prihvatioca da ponudu prihvaća uz stanovite izmjene nije prihvat, nego odbijanje ponude. Sama pak izjava prihvatioca smatra se u tom slučaju novom ponudom, koja sada potječe od prvobitnog prihvatioca. Prihvat se može dati u bilo kojem obliku u kojem se može očitovati volja (može se dati i konkludentno).

Šutnja ponuđenog, u načelu, ne znači prihvaćanje ponude. Bez pravnog je učinka odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenog ili neko drugo njegovo propuštanje smatrati kao prihvaćanje. Iznimno će i šutnja ponuđenog značiti prihvat ako ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe, a ponudu nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Isto vrijedi kad osoba koja se ponudila drugom obavljati njegove naloge ili je obavljanje naloga njezina djelatnost (otpremnik, posrednik) dobiveni nalog odmah ne odbije.

Na opoziv prihvata analogno se primjenjuju pravila koja vrijede za ponudu. Ako prihvat ne stigne ponudiocu u zakonskom ili od ponudioca predviđenom roku, ponudilac prestaje biti vezan svojom ponudom. No, ako je izjava o prihvatu učinjena pravodobno stigla ponudiocu nakon isteka roka za prihvat (npr. zbog zagubljenosti u pošti), a ponuditelj je znao ili morao znati da je izjava otposlana pravodobno (npr. o odaslanju ga je pravodobno izvijestio ponuđeni), ugovor je sklopljen. Ne želi li ponuditelj više sklapanje ugovora, može najkasnije prvog idućeg radnog dana od primitka zakasnjelog prihvata izvijestiti ponuđenog da se zbog zakašnjenja ne smatra vezanim svojom ponudom.

Poveznice: ugovor ponuda prihvat

Promptni devizni ugovor

Promptni devizni ugovor je devizni ugovor koji se ispunjava vrlo kratko vrijeme nakon njegova sklapanja, tj. odmah ili najkasnije u roku od dva dana od sklapanja takvog ugovora.

Obje ugovorne strane istovremeno ispunjavaju svoje obveze, tako da istog dana steknu mogućnost slobodnog raspolaganja kupljenim, odnosno prodanim deviznim potraživanjem. Na taj ugovor primjenjuje se sve što se odnosi i na druge devizne ugovore.

Poveznice: ugovor devizni promptni

Profitna provizija

Profitna provizija (engl. profit commission, njem. Profitcourtage) je dio pozitivnog rezultata (viška prihoda nad rashodima) koji reosiguravatelj vraća reosiguraniku. Obligatni proporcionalni ugovori o reosiguranju gotovo redovito predviđaju obvezu reosiguravatelja da dio viška prihoda nad rashodima vrati osiguraniku, čime se reosiguranik želi stimulirati na razborito preuzimanje rizika i racionalno plaćanje šteta.

Ugovor precizno određuje što ulazi u prihode, a što u rashode za svrhu izračuna profitne provizije. Na strani prihoda je uglavnom premija, a na strani rashoda plaćene i rezervirane štete, provizija, operativni troškovi reosiguravatelja i gubitak iz prethodne godine.

Pristupanje dugu

Pristupanje dugu (engl. collateral promise, njem. Schuldbeitritt) je promjena na strani dužnika kod koje treći stupa u obveznopravni odnos pored dužnika tako da vjerovnik i treća osoba sklope ugovor kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku.

Vjerovnik stječe pravo zahtijevati ispunjenje bilo od svog prvobitnog dužnika, bilo od ovog trećeg. Dužnik ne može spriječiti trećeg da plati ako je obveza dospjela a on je sam nije ispunio. Riječ je o slučaju ugovorne personalne subrogacije kod koje treći stječe vjerovnička prava prema prvobitnom dužniku na temelju ugovora.

Poveznice: ugovor pristupanje dugu

Opcija

Opcija (engl. option, njem. Option);

1. u širem smislu pravo određenih osoba da svojom jednostavnom izjavom upućenom drugoj određenoj osobi izazove perfekciju predviđenog ugovora, odnosno već postojećem ugovoru promijeni sadržaj. Pravo na optiranje stječe se na temelju zakona, posebne klauzule u nekom obveznom ugovoru, statutu društva i sl. Propuštanje ostvarenja opcije dovodi do gubitka prava na opciju;

2. pravo osiguranika ili korisnika osiguranja na izbor oblika plaćanja koje proizlazi iz ugovora o osiguranju;

3. pravo i na sklapanje ugovora o kupnji i prodaji vrijednosnih papira ili robe unutar određenog razdoblja;

4. pravo prvenstva pri upisu novih dionica i sl.

 

Okvirni kredit

Okvirni kredit (engl. credit line, njem. Kreditlinie, Kreditrahmen) ili kreditna linija je najčešće godišnji kreditni ugovor sklopljen između banke i poduzeća za kratkoročno financiranje tekućih potreba u momentima formiranja bilančnih deficita poduzeća, a obuhvaća godišnji obujam raspoloživog kredita, automatsko korištenje sredstava u okviru ugovorenog limita, automatsko vraćanje korištenih sredstava i kamatno opterećenje za iznos neto-zaduženja.

U zemljama s razvijenim financijskim tržištem ovim oblikom kreditiranja koriste se ili najjača poduzeća kao oblikom osiguranja za kupovinu kratkoročnih vrijednosnih papira (s dospijećem do 9 mjeseci), ili se njime koriste poduzeća za refinanciranje dijela kreiranih a nerealiziranih komercijalnih vrijednosnih papira, pri čemu im banke daju razvojnu podršku. U posljednje vrijeme kreditne linije za ovakve namjene ugovaraju se na dvije godine.

Osigurljiva vrijednost

Osigurljiva vrijednost (engl. insurable value), stvarna vrijednost osigurljivog interesa izraženog u novcu koji je pravno dopušteno osigurati. Od tog pojma valja razlikovati vrijednost osiguranog interesa. To je vrijednost interesa izraženog u novcu koji je osiguran. Za odnos stranaka relevantni su pojmovi: vrijednost osiguranog predmeta i osigurana vrijednost. Vrijednost osiguranog predmeta je ugovorena ili stvarna vrijednost osiguranog predmeta.

Osigurana vrijednost je iznos (svota) naveden u ugovoru ili polici osiguranja na koji je sklopljeno osiguranje. Ta vrijednost može biti jednaka, veća ili manja od ugovorene ili stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.

Otpust (oprost) duga

Otpust (oprost) duga (engl. renounciatiory, resignation, njem. Entsagung) je takav prestanak obveznog odnosa kod kojeg vjerovnik izjavi dužniku da neće tražiti njegovo ispunjenje, a dužnik se s time suglasi.

Otpust duga je ugovor, jer je za njegovu valjanost potrebna suglasnost obiju strana, a ne jednostrana izjava volje vjerovnika. Ako dužnik ne pristane da mu se dug oprosti iz bilo kojih razloga (materijalnih, moralnih), izjava vjerovnika nema pravni učinak.

Otpust duga ne smije prouzrokovati neku povredu prava trećih osoba, jer to bi bio ugovor na štetu trećih, a takav ugovor je zabranjen.

Ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima

Ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima je poseban ovršni postupak radi naplate novčane tražbine na navedenim novčanim tražbinama ovršenika. Ta se ovrha u osnovi provodi po općim pravilima o ovrsi na novčanoj tražbini, uz stanovite specifičnosti. Rješenjem o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima određuje se pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku isplaćuje plaću da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati, odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja.

Rješenje o ovrsi odnosi se i na povećanje primanja do koga dođe nakon dostave rješenja o ovrsi. Ako pravo na zakonsko uzdržavanje, odnosno pravo na rentu za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davaoca uzdržavanja, prema istom ovršeniku ima više osoba, a ukupni iznos njihovih tražbina prelazi do stalnog primanja koji može biti predmet ovrhe, ovrha se određuje i provodi u korist svakoga od takvih ovrhovoditelja razmjerno visini njihovih tražbina. Ako nakon započete provedbe ovrhe na stalnom novčanom primanju bude podnesen novi prijedlog za ovrhu radi naplate tih tražbina, sud je dužan ranije doneseno rješenje o ovrsi izmijeniti po službenoj dužnosti i odrediti iznos koji će se ubuduće isplaćivati pojedinim ovrhovoditeljima. Tražbine za koje nije propisano bezgotovinsko plaćanje ovrhovoditelj naplaćuje neposredno na blagajni na kojoj se ovršeniku isplaćuje plaća.

Ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati da mu se obustavljeni iznos isplaćuje poštom na adresu koju naznači ili na određeni račun kod pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa, uz odbitak troškova doznake. Kad ovršeniku prestane rad, rješenje o ovrsi djeluje i prema drugom poslodavcu, odnosno isplatitelju stalnog primanja, i to od dana kada je toj osobi dostavljeno rješenje o ovrsi. Raniji isplatitelj dužan je bez odgode dostaviti rješenje o ovrsi novom isplatitelju i o tome obavijestiti sud. Raniji isplatitelj dužan je obavijestiti sud o prestanku ugovora o radu bez odgode ako mu nije poznat novi isplatitelj, o čemu je sud dužan obavijestiti ovrhovoditelja, određujući mu rok radi pribave podataka o novom isplatitelju.

Ovrhovoditelj može do završetka ovršnoga postupka predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži isplatitelju da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi. Nakon pravomoćnosti toga rješenja ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv isplatitelja u istom ovršnom postupku.

Poveznice: ugovor pravo pošta

Naplatni ugovor

Naplatni ugovor (engl. contract against payment, njem. entgeltlicher Vertrag) je pravni posao kod kojeg se za činidbu traži protučinidba, za razliku od besplatnih pravnih poslova kod kojih se za činidbu ne traži i ne daje protučinidba. Nazivaju se još i oneroznim pravnim poslovima.

U naplatne pravne poslove ulaze npr. kupoprodaja, zamjena itd. Za naplatne pravne poslove nije važno daje li se protučinidba u novcu ili u stvarima, važno je da se za činidbu daje protučinidba.

Poveznice: ugovor posao poslovi

Nagodba

Nagodba (engl. bargain, compromise, settlement, njem. Ausgleich, Kompromiss) je ugovor kojim stranke prekidaju međusobni spor ili neizvjesnost u nekom pravnom odnosu postignut uzajamnim popuštanjem, tako da se spor prekida ili neizvjesnost otklanja.


Nagodbom se uređuju međusobna prava i obveze, s tim da ona ne znači samo smanjenje ili povećanje postojeće obveze (npr. kamatne stope), nego se njome može preuzeti i nova obveza. Kad samo jedna strana popusti drugoj, to nije nagodba nego priznanje duga. Nagodbom može biti ostvarena i novacija, ali samo onda kada su nagodbom ispunjeni svi uvjeti za novaciju. Ugovor kojim stranke nisu izmijenile pravnu osnovu ili predmet ugovora nije novacija nego nagodba.

Garancija za ispravno funkcioniranje stvari

Garancija za ispravno funkcioniranje stvari (engl. warranty, njem. Gewährleistung, Garantie) je garancija kojom proizvođač jamči ispravno funkcioniranje stvari u određenom vremenu računajući od njezine predaje kupcu. Odgovornost za ispravno funkcioniranje stvari nastaje kad je prodavalac predao kupcu garantni list, a odnosi se samo na tzv. tehničku robu pod kojom se razumijevaju strojevi, motori u različitim aparatima i druge slične stvari. Odgovornost se sastoji u tome da se kupac, u slučaju da stvar ne funkcionira ispravno, može obratiti bilo proizvođaču bilo prodavaocu sa zahtjevom da mu stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu da drugu stvar, koja funkcionira ispravno. To se pravo može ostvarivati u garantnom roku, bez obzira na to kad se nedostatak u funkcioniranju pojavio. Kupac ima pravo i na naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što je bio lišen uporabe stvari dok je ona bila na popravku, odnosno do njezine zamjene.

Garancijski se rok produljuje onoliko koliko je trajao (manji) popravak stvari, a u slučaju zamjene stvari i većeg (bitnog) popravka, garancijski rok teče iznova počev od zamjene, odnosno vraćanja stvari s popravka. Ako prodavalac u razumnom roku ne popravi ili ne zamijeni stvar, kupac može raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i tražiti naknadu štete. Prava kupca prema prodavaču po osnovi garancijskog lista gase se nakon isteka jedne godine računajući od dana kada je tražio od njega popravak ili zamjenu stvari.

Neisključiva licencija

Neisključiva licencija (engl. non-exclusive license) je licencija kojom je stjecatelj licencije stekao pravo iskorištavanja predmeta licencije (patent, žig itd.), pri čemu je davalac licencije zadržao pravo bilo sam iskorištavati predmet licencije ili to pravo ustupiti trećoj osobi ili osobama.

Ugovorom o neisključivoj licenciji stjecatelj je stekao samo pravo gospodarskog iskorištavanja predmeta licencije, ali ne i pravo da od drugih zahtijeva suzdržavanje od iskorištavanja tog istog predmeta, pa je njegov gospodarski položaj manje povoljan od položaja stjecatelja isključive licencije.

Ako ugovor o licenciji ne sadrži nikakve naznake u pogledu neisključivosti, odnosno isključivosti licencije, onda se licencija uzima neisključivom. S obzirom na krug osoba koje su ovlaštene iskorištavati predmet licencije, osim neisključive licencije, postoje i isključiva licencija i solo licencija.

 

Novčana obveza

Novčana obveza (engl. pecuniary obligation, njem. pekuniäre Verpflichtung, Geldschuld);

1. takva obveza koja za činidbu ima određeni iznos novca. Novčana činidba ne smatra se činidbom davanja zamjenjivih stvari već činidbom vrijednosti. Našim je pravom predviđeno da kad obveza ima za predmet svotu novca, dužnik duguje onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, izuzev kad zakon naređuje što drugo. Riječ je o načelu monetarnog nominalizma;

2. ovaj temeljni oblik plaćanja u pravilu se neće moći primijeniti pri podmirenju novčanih obveza koje proizlaze iz trgovačkih ugovora, i to zbog dvije skupine razloga. Prva su pravni razlozi koji su sadržani u prisilnim propisima o plaćanjima između pravnih osoba, prema kojima je zabranjeno plaćanje u tzv. gotovu novcu, tj. novčanicama preko određene svote. Na temelju deviznih propisa ista nemogućnost postoji i u slučaju plaćanja u inozemstvu ili naplate iz inozemstva. Drugi su životni razlozi. U takvim slučajevima najčešće se novčane obveze ispunjavaju doznakom. U slučaju plaćanja temeljnim načinom novčana obveza ispunjena je u trenutku predaje novčanica ili njihova polaganja za vjerovnika. U slučaju plaćanja doznakom obveza plaćanja u hrvatskom pravu uzima se ispunjenom u trenutku kad vjerovnikova banka primi nalog za pripis tražbine vjerovnikovu računu. U nekim drugim pravima to je trenutak kad banka primatelj pripiše tražbinu računu vjerovnika. Dužnik plaćanja ovlašten je tu obvezu ispuniti i prije ugovorenog roka, a protivna ugovorna odredba bila bi ništava. U takvom slučaju dužnik ima pravo odbiti svotu kamate samo ako je na to ovlašten ugovorom ili ako to proizlazi iz običaja. S druge strane, vjerovnik plaćanja dužan je primiti ne samo potpuno već i djelomično ispunjenje novčane obveze.

Novčane obveze u hrvatskom pravu mogu glasiti na zlato ili stranu valutu, ali se moraju ispuniti u domaćoj valuti (monetarne klauzule). U slučaju zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze, vjerovniku ex lege pristoji pravo na zatezne kamate.

U međunarodnom privatnom pravu razlikovanje naturalne od novčane obveze u jednom ugovoru ima za posljedicu to što se prva uzima kao karakteristična činidba u tom ugovoru, te se podredno mjerodavno pravo za taj ugovor često određuje prema sjedištu one ugovorne strane koja je obvezana na naturalnu činidbu.

Ništetnost

Ništetnost (engl. invalidity, nullity, njem. Nichtigkeit) je pojam koji predstavlja ništetne poslove i to su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti. Nazivaju se i apsolutno ništetnim pravnim poslovima. S njima se postupa kao da nisu zaključeni, kao da pravno ne postoje. Ništetnošću se štite temeljna načela društvenog uređenja izražena u pravnim i moralnim normama društva. Ništetnost nastupa ex lege, a sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo).

Budući da ništetnost nastaje na osnovi zakona, sud može svojom odlukom samo proglasiti posao ništetnim, ako su se stekli za to predviđeni razlozi (zakonski), dakle, sud može donijeti samo deklaratornu odluku. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Ako bi naknadno otpao razlog ništetnosti, takav posao ne bi postao valjanim, osim u nekim iznimnim, zakonom predviđenim slučajevima (konvalidacija). Stranke ne mogu svojom nagodbom otkloniti ništetnost ugovora koji su zaključile.

Kao razlozi ništetnosti javljaju se poslovna nesposobnost stranaka, nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost, odnosno neodredivost činidbe, nepostojanje i nedopuštenost osnove, te ponekad, nedostatak potrebnog oblika. Pravni posao može biti i djelomično ništetan. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora – utile per inutile non vitiatur (korisno se štetnim ne kvari). To vrijedi, međutim, samo u slučaju kad ugovor može opstati bez te ništetne odredbe, a ta odredba nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ugovor će, štoviše, ostati na snazi i u onom slučaju kad je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora ako je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Ništetan ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke.

Pravne posljedice ništetnosti pravnih poslova obveza su restitucije, oduzimanje primljenog u korist općine i odgovornost za štetu. Osnovna dužnost ugovornih strana u slučaju ništetnosti ugovora jest povrat u prijašnje stanje, i to tako da svaka od njih ima vratiti drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora. Ako je ugovor ništetan zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima, sud može (ali ne mora) odbiti u cjelini ili djelomično zahtjev nesavjesne strane, a to je ona koja je u vrijeme sklapanja posla znala ili morala znati za navedene razloge ništetnosti, za vraćanjem onoga što je drugoj strani dala. Pod tim istim uvjetima sud može odlučiti da druga strana preda općini na čijem teritoriju ima sjedište, odnosno prebivalište, sve ono što je primila na osnovi zabranjenog posla. Pri odlučivanju o odbijanju zahtjeva za povrat danog i oduzimanju primljenog u korist općine sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno obiju strana, o značenju društvenih interesa koji se ugrožavaju te o moralnim shvaćanjima društva.

Među pravnim posljedicama ništetnosti predviđena je i odgovornost za štetu zbog sklapanja ništetnog pravnog posla. Odgovornost za štetu pada na onu stranu koja je kriva za sklapanje ništetnog posla. Dužnost naknade štete ne postoji ako se dokaže da je strana koja trpi štetu zbog ništetnosti posla znala ili prema okolnostima posla morala znati za postojanje uzroka ništetnosti. Na ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dakle, pored ugovornih strana i treće osobe od kojih ponajprije državni odvjetnik i državni pravobranitelj. Pravo na isticanje ništetnosti nije vremenski ograničeno.

Gubitak iz odustanaka

Gubitak iz odustanaka (engl. lapsation loss, njem. Stornoverlust) je gubitak u osiguranju života proizašao iz odustanaka od osiguranja.

Do gubitka dolazi ako su troškovi ugovora o osiguranju do trenutka odustanka veći od do tada plaćene premije. To posebno dolazi do izražaja kod odustanaka u prvim godinama osiguranja ako se isplaćuje velika provizija za zaključenje osiguranja u prvoj ili nekoliko prvih godina osiguranja.

Forfaitni ugovor

Forfaitni ugovor (engl. forfait contract, njem. Forfaitsvertrag) je prodaja nedospjelih novčanih tražbina banci uz isključenje prava banke na regres prema prodavaocu, za slučaj da tražbine nisu naplative. Po svojoj pravnoj prirodi forfait je ugovor o prodaji uz isključenje odgovornosti prodavaoca za naplativost (bonitet), dok se istinitost tražbine prodavalac (forfaitist) uvijek odgovara.

Tražbine koje su predmet forfaitiranja prenose se cesijom radi ispunjenja ugovora o prodaji. Kad se govori o forfaitu, pretežno je riječ o kupnji mjeničnih tražbina. U mjeničnom forfaitnom poslu koristi se vlastita mjenica, jer se prema mjeničnom pravu kod vlastite mjenice mogu isključiti regresnopravne odgovornosti forfaitista (trasanta).

Naime, kod trasirane mjenice trasant se može osloboditi odgovornosti za akcept, ali svaka odredba kojom bi se oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se kao da nije ni napisana. To znači da klauzula o isključenju odgovornosti forfaitista (trasanta) kad bi se radilo o trasiranoj mjenici – ne bi ga oslobađala odgovornosti za isplatu, i ne bi se postigla svrha forfaitnog ugovora.

Monetarni nominalizam

Monetarni nominalizam (njem. Währungnominalismus) je općenito usvojeno načelo prema kojem je za ocjenu vrijednosti novca odlučno imenovanje (nominacija) naznačena na novčanicama odnosno kovanom novcu, tj. njegova nominalna vrijednost, uz zapostavljanje njegove stvarne kupovne moći kao mjerila njegove vrijednosti. Prema tom načelu vrijednost novčane obveze jednaka je zbroju novčanih jedinica kao zakonskog sredstva plaćanja na koju novčana obveza glasi, bez obzira na promjene nastale u stvarnoj vrijednosti novčane jedinice, odnosno novca između dana sklapanja i dana ispunjenja ugovora. Građanskopravna posljedica tog načela sastoji se u tome što se novčana obveza uzima ispunjenom u trenutku isplate sume novčanih jedinica novca na koju obveza glasi, nezavisno od njegove kupovne moći u tom trenutku.


Ovo načelo očitovano je i u ZOO i u propisima drugih zemalja. To načelo polazi od stabilne vrijednosti odnosno kupovne moći određene novčane jedinice, odnosno određenog novca, a može ugroziti načelo jednake vrijednosti stranačkih davanja onda kada se vrijednost novca iz bilo kojeg razloga znatnije mijenja. Kako bi se otklonio rizik stranaka, u situacijama kada su takve promjene stalne ili se mogu očekivati, običavaju se ugovarati klauzule koje se tiču mogućih promjena vrijednosti ugovorene novčane jedinice (valute), a upravljene su na otklanjanje utjecaja takvih promjena. Takve klauzule nazivaju se zaštitne klauzule.

Indeksne klauzule

Indeksne klauzule (engl. index clauses, njem. Indexklausel) je takva vrsta zaštitnih klauzula kojima se visina novčane obveze određuje u zavisnosti od porasta ili pada cijena materijala i rada na tržištu u razdoblju između sklapanja i ispunjenja ugovora.

Ove klauzule ugovaraju se najviše kad su posrijedi ugovori o građenju i drugi ugovori koji podrazumijevaju duži rok potreban za ispunjenje ugovorne obveze one ugovorne strane koja daje naturalnu a ne novčanu činidbu. Budući da u tom roku može doći do znatnijih promjena cijena materijala i rada na tržištu, ugovorne strane žele promjenama na tržištu prilagoditi svotu novca koju će dugovati druga strana. Istovremeno javnosti su dostupni statistički podaci o kretanjima cijena materijala i radne snage na tržištu, što omogućuje utvrđivanje tih promjena na objektivan način.

U takvim slučajevima cijena se iskazuje najčešće matematičkom formulom u koju su uključeni i ukupna ugovorena cijena na dan sklapanja ugovora i cijene pojedinih elemenata (materijala, rada) iz kojih je proizašla ta cijena, a također i udjel cijene pojedinih elemenata u ukupnoj ugovorenoj cijeni. Uz takvu matematičku formulu, čiji rezultat je konačna ukupna cijena, uvijek stoji i naznaka o tome kako će se u slučaju promjene cijene materijala i rada u razdoblju između sklapanja i ispunjenja ugovora platiti cijena koja se obračunava po toj formuli. Prema ZOO indeksne klauzule su dopuštene.

Kapara

Kapara (engl. earnest, deposit, njem. Angeld, Draufgabe) je određena imovinska vrijednost, najčešće svota novca ili neka druga zamjenjiva stvar koju prilikom sklapanja ugovora jedan ugovorni partner daje drugome radi potvrde da je ugovor zaključen i kao znak da će se ugovor ispuniti. Kapara se ne obećava, ona se daje, a njezina svrha je potvrda zaključenja ugovora, sredstvo pojačanja ugovora, a vrlo često i djelomično izvršenje ugovora od stranke koja kaparu daje. Ako su ugovorne obveze uredno izvršene, onda se kapara ili ono što je na ime kapra dato, vraća ugovornoj strani ili se uračunava u ispunjenje obveze.

U slučaju da stranka koja je kaparu dala, ne izvrši ugovor druga stranka ima mogućnost izbora između zahtjeva za ispunjenje ugovora (ako je to moguće) i eventualnu naknadu štete ili kaparu uračunati u naknadu, vratiti je ili se njome zadovoljiti. Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna stranka koja je kaparu primila, stranka suugovarač može tražiti ispunjenje ugovora (ako je to moguće), naknadu štete i vraćanje kapare ili tražiti vraćanje kapare u dvostrukom iznosu.

Poveznice: ugovor deposit kapara

Klauzula pokrića

Klauzula pokrića (njem. Vechseldeckungsklausel) je gospodarski temelj izdavanja mjenice.

Temeljni ugovor povodom kojeg se izdaje mjenica u pravilu se iz same mjenice ne vidi; u mjenici se može naznačiti na razne načine zbog čega trasant izdaje mjenicu i zašto je trasant akceptira, i to se onda zove klauzula pokrića ili valutna klauzula.

 

Konsignacija

Konsignacija (engl. consignment stock, consignment sale, njem. Konsignation) je posao u kojem vlasnik (konsignant) šalje određenu količinu robe svom zastupniku ili konsignatoru na konsignacijsko skladište s kojeg je konsignator prodaje za račun konsignanta.

Konsignacija kao pravni odnos pojavljuje se u međunarodnoj trgovini (rjeđe u unutrašnjoj, no tada bez carinskog nadzora), ali ne kao samostalno, nego je vezana uz ugovor o zastupanju ili komisioni ugovor.

Odnosi vezani uz konsignaciju uređeni su obično u komisionom ili zastupničkom ugovoru, no stranke tih ugovora mogu problematiku konsignacije regulirati posebnim ugovorom (ugovor o konsignaciji). Konsignant ostaje vlasnik robe dok se ona nalazi na konsignacijskom skladištu i ima pravo zahtijevati da mu se roba vrati, a konsignator je obvezan vratiti robu ako je do određenog roka ne proda. Ako je posrijedi strana roba, konsignacija je dio vanjskotrgovačke djelatnosti koja spada pod poslove zastupanja i dijeli pravni režim zastupanja.

Koncesija

Koncesija (engl. concession, njem. Konzession) je dozvola za obavljanje neke radnje, koja je uvjetovana posebnim odobrenjem ili je u načelu zabranjena; ugovor kojim neka država, pod određenim uvjetima i na određeno vrijeme, prepušta drugoj državi ili stranom poduzeću iskorišćivanje svojih prirodnih bogatstava, izgradnju i uporabu željeznica, luka, cesta, komunalnih poduzeća i dr.

Kompenzacijski poslovi

Kompenzacijski poslovi (engl. compensation trade, njem. Kompensationsgeschäfte) je generični pojam koji obuhvaća više vrsta pravno tehnički različitih vrsta ugovora.

Zajedničko je obilježje kompenzacijskih poslova to da se radi o ugovorenoj praksi vezivanja uvoza robe za izvoz robe koja se ne plaća u novcu. Riječ je o razvijenoj praksi razmjene, trgovine bez naknada u novcu.

Takvi poslovi razvili su se u trgovini sa zemljama koje nisu imale dovoljno konvertibilnih sredstava plaćanja. I zemlje razvijenih gospodarstava i konvertibilnih nacionalnih valuta primjenjuju neki oblik kompenzacije kako bi potakle izvoz domaćih proizvoda.

Komisiona prodaja

Komisiona prodaja (engl. commission sale, njem. Kommissionshandel) je jedan od načina prodaje u kojem sudjeluju komisionar s jedne i njegov komitent s druge strane. Komisionar je posrednik koji radi u svoje ime ali za račun komitenta koji je ili proizvođač ili vlasnik robe. Naknada komisionaru je provizija od prodane robe koju on mora prodati “pažnjom dobrog privrednika”.

Za svaki komisioni posao sklapa se ugovor. Na osnovi tog ugovora komisionar dobiva nalog za prodaju određene robe, odnosno upute imperativne ili indikativne prirode. Komisioni nalog može biti tržišni ili fiksni. Tržišni je onda kada treba kupiti ili prodati robu po optimalnim uvjetima i to obvezuje komitenta, a fiksni je onda kada dobiva fiksne uvjete od kojih ne smije odstupiti jer onda razlika pada na njegov teret. Komisioni nalog može biti i ad hoc nalog (od slučaja do slučaja). Komisionu prodaju pretežno provode specijalizirana poduzeća, stručno osposobljena za pojedine vrste poslova, odnosno robe, a s nedostatnim vlastitim kapitalom.

Konzorcijski kredit

Konzorcijski kredit (engl. syndicate credit, participating loan, njem. Konsortialkredit) je kredit koji korisniku odobrava konzorcij, a temelji se na konzorcijskom ugovoru koji sklapaju konzorati (banke i druge financijske institucije udružene u konzorcij) s jedne, i konzorcij i dužnik s druge strane. Nije riječ o posebnoj vrsti kredita, već je njegova specifičnost u tome što ga ne odobrava jedan nego više kreditora, odnosno konzorata udruženih u konzorcij, pa mu otuda i ime.

Ovakav kredit se javlja kad je posrijedi financiranje veće transakcije, velikog projekta ili čitavih razvojnih programa. Prilikom njegova odobravanja uobičajeno je da se određena banka zadužuje za odobravanje i praćenje kredita u ime ostalih, a ostale banke preuzimaju na sebe (ne isključujući pritom i spomenutu banku) dužnost davanja ugovorene svote kredita na dispoziciju preko opunomoćene banke (tzv. gestora). Ugovor o konzorcijskom kreditu sadrži: ukupnu visinu kredita, visinu udjela pojedinih konzorata u ukupnoj svoti, rok, način osiguranja, visinu kamatne stope i proviziju.

Može se javiti u obliku eskontnog kredita, lombardnog kredita ili najčešće kredita po tekućem računu, ali i kao hipotekarni i investicijski kredit ukoliko je riječ o dugoročnom kreditu što ga je odobrio dugoročni konzorcij. Jednokratno kratkoročno konzorcijsko kreditiranje zbog kojeg se npr. i sam kratkoročni konzorcij osniva pretpostavlja da tražilac kredita već otprije ima poslovne veze s nekoliko banaka, da je posrijedi velik iznos kredita i da je riječ o poslu za čije se izvođenje zahtijeva kredit kod kojeg bi rizik mogao biti prevelik za jednu banku.

Konzorcijski kredit se koristi i među bankama u vrijeme stanovitih bankovnih kriza, kad likvidne banke nastoje svojim zajedničkim kreditima otkloniti stečaj ili likvidaciju neke nelikvidne a inače solventne banke.

Konzorcijsko kreditiranje u najnovije vrijeme sve je popularnije u području izvoznog kreditiranja kod kojeg se kao kreditori javljaju multinacionalne kompanije, banke, razvojne bankarske organizacije i specijalizirane agencije. U okviru ovih kredita kreira se komponirana struktura izvozne podrške, promocije i financiranja koja je povoljna za izvoz novih tehnologija, krupne opreme i međunarodno projektno financiranje.

Konzorcij

Konzorcij (engl. consortium, njem. Konsortium) je poseban oblik udruživanja društava i/ili banaka i drugih organizacija radi zajedničkog financiranja određenog većeg posla, za čije financiranje pojedinačno nije zainteresiran ni jedan od partnera.

U konzorcij banaka udružuju se dvije ili više banaka, najčešće radi ostvarivanja ambicioznih razvojnih programa, radi podjele rizika u velikim financijskim projektima ili iz nekih drugih razloga. Konzorcij osnivaju i velika društva, redovito radi zajedničkog izvođača investicijskih radova u zemlji i inozemstvu. Konzorcij je u pravu međunarodnih investicijskih radova ugovorno udruživanje dva ili više izvođača koji se obvezuju investitoru da će zajednički izgraditi određeni objekt i/ili isporučiti određenu opremu. Članovi konzorcija redovito preuzimaju u odnosu na investitora solidarnu odgovornost za uredno ispunjenje svih ugovornih obveza.

U konzorciju obično se sporazumno jedan od članova odredi kao vodeći (čelni), koji ovisno o ovlastima nastupa u ime ostalih prema trećima. Članovi konzorcija sklapaju konzorcijalni ugovor u kojem uređuju svoja prava i obveze u pogledu međusobne podjele rada i isporuka, rokova izvođenja radova, odnosno isporuka opreme, cijena, koordinacije u izvođenju radova, međusobne odgovornosti za neizvršenje, odnosno neuredno izvršenje svojih obveza, regresna prava itd. Bitno je da udruživanjem u konzorcije ne nastaje nova pravna osoba i da konzorcij prestaje nakon okončanja svih ugovorenih radova. Nije li što drukčije predviđeno, na konzorcij se primjenjuju pravila o ortaštvu.

Kreditna sposobnost

Kreditna sposobnost (engl. credit rating, njem. Kreditklasse, Kreditgrad) je karakteristike dužnika prema kojima kreditor procjenjuje hoće li mu odobreni kredit biti otplaćen u skladu s ugovorom. Do ocjene kreditne sposobnosti zajmotražioca banke dolaze na temelju posebne analize prethodnih kreditnih odnosa banke i zajmotražioca, kao i na temelju svih informacija o tražiocu kredita.

Pri emisiji dužničkih vrijednosnih papira emitenti (zajmotražioci) obično sami pružaju dokaze vlastite kreditne sposobnosti jer je to element konkurentske prednosti i utječe na uspjeh emisije zadužnica. Kreditnu sposobnost pojedine zemlje procjenjuju i javno obznanjuju međunarodne financijske organizacije, banke i organizacije specijalizirane za analize i informacije o kreditnoj sposobnosti.

Jamčevina

Jamčevina (engl. guarantee-fund, security, njem. Hinterlegung);

1. osiguranje koje mogu dati članovi uprave kapitalnih društava za slučajeve kada zbog njihova poslovođenja društvu nastane kakva šteta. Jamčevina se može dati u bilo kojem obliku osiguranja (zbog hipoteka, mjenice, dionice drugih društava, ali i samog društva i sl.). Naime, u vođenju poslova društva kapitala uprava ima velike ovlasti, pa može postojati opravdana bojazan da i najbolji programi i planovi na papiru u zbilji ne budu ostvareni, nego društvu može nastati i šteta. Institut jamčevine rabi se za zaštitu interesa društva od štete koju mu mogu nanijeti članovi uprave, ali je ujedno i stimulans upravi na ambiciozno, ali i realistično poslovanje.

2. Prilikom sklapanja ugovora o smještaju u turističkom apartmanu ugostitelj može tražiti da mu gost plati jamčevinu za štetu za oštećene ili uništene uređaje, opremu i inventar u apartmanu i zajedničkim prostorijama i prostorima. Uobičajena jamčevina je 25% ugovorene cijene smještaja. Ugostitelj je dužan vratiti plaćenu jamčevinu odmah nakon isteka ugovora i ispražnjenja apartmana, uz odbitak eventualne naknade štete.

Svota jamčevine određuje se ugovorom o smještaju u turističkim apartmanima ovisno o iznosu cijene, trajanju ugovora te vrijednosti opreme, uređaja i inventara, odnosno o mogućoj šteti. Jasno je stoga da će postotak jamčevine prema ugovornoj cijeni biti veći za ugovore s kraćim trajanjem, a manji za ugovore s dužim trajanjem. Ugostitelj je ovlašten zadržati jamčevinu do visine naknade štete, tj. naplatiti iz jamčevine naknadu štete. Istekom ugovora ugostitelj je dužan vratiti ugovaraču jamčevinu, odnosno ostatak jamčevine. Ugovorom o smještaju u turističkim apartmanima tom se jamčevinom može osigurati i ispunjenje ostalih obveza gostiju, a posebice naplata smještaja za produženi boravak.

Kupnja na pokus

Kupnja na pokus (njem. Probekauf) postoji onda kad kupoprodajni ugovor sadrži odredbu o specifičnom raskidnom uvjetu. Kupac uzima stvar kako bi utvrdio odgovara li ona njegovim željama i s pravom da je vrati poslodavaocu ako ne odgovara tim željama. Ako se to dogodi, onda je raskidni uvjet ostvaren.

Ako je stvar predana kupcu radi isprobavanja unutar određenog (ugovorenog) roka, a kupac je po isteku tog roka bez odgode ne vrati ili ne izjavi prodavaocu da odustaje od ugovora, uzet će se da je ostao pri ugovoru. Ako rok isprobavanja nije ugovoren, onda će kupac u roku utvrđenom običajem biti dužan obavijestiti prodavaoca o tome ostaje li pri ugovoru. Ako ni takvog običaja nema, onda će ovu obavijest kupac biti dužan dati u primjerenom roku koji odredi prodavalac, a inače će se smatrati da je odustao od ugovora.

Poveznice: ugovor kupac kupnja pokus

Kupnja radi pokrića

Kupnja radi pokrića (njem. Deckungskauf ) je pojam koji se rabi u vezi s kupoprodajnim ugovorima za opis takve kupnje od treće osobe, koju je izvršio savjesni kupac nakon što je prodavalac propustio izvršiti svoju obvezu predaje stvari pa je njihov kupoprodajni ugovor raskinut.

Kad je kupoprodajni ugovor – čiji predmet su stvari određene po rodu – raskinut zbog povrede od strane prodavaoca, kupac ima pravo kupiti takve stvari od treće osobe, a od bivšeg prodavaoca zahtijevati razliku između cijene koja je bila s njim ugovorena i cijene koju je platio trećoj osobi. O kupnji radi pokrića kupac je dužan obavijestiti bivšeg prodavaoca, a sama kupnja mora biti izvršena u razumnom roku i na razuman način.

Jamstvo

Jamstvo (engl. surety, guarantee, njem. Garantie, Bürgschaft, Gewährleistung) ili poručanstvo je ugovor kojim se treća osoba, jamac ili poruk, obvezuje vjerovniku da će ispuniti obvezu dužnika ako to dužnik ne učini. Jamčeva obveza je akcesorna, što znači da jamčeva obveza postoji ako postoji valjana obveza glavnog dužnika.

Daljnja karakteristika jamstva je supsidijarnost, što znači da vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze (solutio) od jamca tek onda kad se nije uspio namiriti od glavnog dužnika. Smatra se da se vjerovnik nije uspio namiriti nakon proteka roka ostavljenog dužniku za ispunjenje obveze u pisanom pozivu koji mu je uputio vjerovnik. Ispunjenje od jamca iznimno se može tražiti i bez prethodnog pozivanja glavnog dužnika na ispunjenje ako je očito da su dužnikova sredstva nedovoljna za ispunjenje obveze ili je glavni dužnik pao pod stečaj. Jamac može protiv vjerovnikova zahtjeva isticati sve prigovore koje bi mu mogao isticati glavni dužnik, uključiv i prigovor prijeboja. Ne može isticati jedino osobne dužnikove prigovore.

Razlikujemo nekoliko vrsta jamstva:
1. redovito ili obično jamstvo u kojem je obveza jamca akcesorna i supsidijarna;
2. solidarno jamstvo u kojem se jamac obvezuje kao jamac-platac, što znači da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje cijele obveze bilo od glavnog dužnika bilo od jamca, bilo od obojice istodobno. Kad za neki dug jamči više jamaca (sujamstvo, suporučanstvo), ono je ex lege solidarno, osim ako se solidarnost ugovorom isključi. U ugovorima u privredi jamac je po zakonu uvijek jamac-platac, osim ako je drugačije dogovoreno;
3. podjamstvo (potporučanstvo) – ugovor kojim se netko treći obvezuje vjerovniku, ali ne za dužnika nego za jamca (jamčev jamac).

Podjamac se poziva na odgovornost tek onda kad se vjerovnik ne uspije namiriti od glavnog dužnika, odnosno jamca. Svrha jamstva je osiguranje vjerovnika, a ne oslobađanje dužnika od obveze. Zbog toga, kad jamac ispuni obvezu glavnog dužnika, sva vjerovnička prava (ex lege) prelaze na jamca (zakonska subrogacija). Dužnik može s uspjehom staviti jamcu sve prigovore koje bi mogao staviti i vjerovniku.

Ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamstvu učinio u pisanom obliku. Jamstvo kao akcesorna obveza prestaje ako je na bilo koji način prestala obveza glavnog dužnika. Jamstvo može prestati i samostalno, i to kad npr. vjerovnik otpusti jamca, kao i zbog vjerovnikova odugovlačenja. Zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca.

Kvazibarter

Kvazibarter je posebna vrsta kompenzacijskih poslova u kojima se ugovara razmjena robe samo djelomično jednake vrijednosti. Preostala razlika naplaćuje se u novcu. Ispunjenja obveza ne moraju biti istodobna i simultana već se mogu ugovoriti različiti sukcesivni rokovi. Moguće je prilagoditi i ostale uvjete ispunjenja ovog ugovora pa i ukupnu vrijednost razmjene. Iako se u ugovoru utvrđuju vrste i novčana vrijednost robe svake ugovorne strane, moguće je ugovoriti posebnu klauzulu kojom se predviđa da će se nakon stvarno izvršenih isporuka obaviti konačni obračun i razlika platiti u novcu.

Ugovori o kvazi barteru sadrže i odredbe o kontroli kvalitete proizvoda, odredbe o dopuštenim odstupanjima od utvrđene količine (Soft Adjustment Clause), odredbe o bankovnim garancijama i dr. Vrijednost razmjene određuje se omjerom količina robe imajući na umu njihove vrijednosti, odnosno cijene (shadow price). U slučaju neispunjenja ugovora jedne ugovorne strane, druga strana ima pravo odmah u novcu tražiti plaćanje vrijednosti isporučene robe.

Joint venture

Joint venture (engl. joint venture, co-venture, syndicate, pool, joint undertaking, njem. gemeinsame Unternehmen) ili zajednički pothvat je ugovor kojim dvije ili više osoba udružuju svoju imovinu i/ili rad radi ostvarenja unaprijed određenog poslovnog pothvata i koje se razdružuju nakon njegova ispunjenja, s tim da suugovaratelji proporcionalno svom udjelu ili dogovoru dijele dobitak i snose gubitak.

Joint venture je sličan partnershipu, ali se od njega razlikuje po tome što se odnosi na unaprijed određenu poslovnu operaciju čije je ostvarenje vezano na određeno vrijeme (makar i na više godina), dok partnership predstavlja zajedničko vođenje poslova u svim segmentima njihove djelatnosti i u pravilu je trajan poslovni odnos.

Za zasnivanje joint venture odnosa ne zahtijevaju se formalnosti osnivanja, ne stvara se novi pravni subjekt, a međusobni odnosi stranaka su fiducijarni, tj. svi suugovaratelji istodobno su fiducijanti i fiducijari. Prema trećima odgovornost joint venture suugovaratelja je neograničena i može se ograničiti samo ugovorom s trećim, a ne internim sporazumom. Kako nema značajke korporacije, na joint venture primjenjuju se odgovarajuće odluke o partnershipu, pogotovo u poreznim stvarima. Stranke ugovora o joint venture mogu biti fizičke i pravne osobe, a najpoznatiji ugovori o joint venture sklapaju se u području proizvodnje i prodaje nafte, elektronike, kemije i atomske energije.

WEB-HOSTING TRENUTNO 50% AKCIJA
Zašto izabrati WMD?

WMD Super brza podrška 24/7/365
Brzi i kvalitetni serveri
BESPLATNO 12 mjeseci hostinga
Besplatne domene
ANTI SPAM zaštita
ANTI VIRUS zaštita
Poklon Web Jumbo Plakat 1000kn
SEO prijava na tražilice
Besplatni programi
Video upustva
Hrvatski affiliate program


WMD su već izabrali...
Istra.hr

Istra.hr
EPH d.d.

EPH d.d.
T-Mobile Hrvatska

T-Mobile Hrvatska
SPORTSKE NOVOSTI

SPORTSKE NOVOSTI
Jutarnji list

Jutarnji list
Slobodna Dalmacija

Slobodna Dalmacija
MENSA

MENSA
Udruga za zaštitu potrošača

Udruga za zaštitu potrošača
National Geographic Junior

National Geographic Junior
OMV - INDOIL d.o.o.

OMV - INDOIL d.o.o.
Visoka škola međunarodnih odnosa

Visoka škola međunarodnih odnosa
Društvo hrvatskih književnika

Društvo hrvatskih književnika
sportin.ba

sportin.ba
HDK - Hrvatsko društvo za kvalitetu

HDK - Hrvatsko društvo za kvalitetu
Agencija - mobilnost, programi EU

Agencija za mobilnost i programe EU
CROATA - Potomac

CROATA - Potomac
ZVEČEVO D.D.

ZVEČEVO D.D.
Udruga za zaštitu potrošača

Udruga za zaštitu potrošača
KLETT - Izdavačka kuća

KLETT - Izdavačka kuća
JADRANSKO OSIGURANJE D.D.

JADRANSKO OSIGURANJE D.D.
CASIO - Hrvatska

CASIO - Hrvatska
HRVATSKI ŠPORTSKI SAVEZ

HRVATSKI ŠPORTSKI SAVEZ
Obrtnička komora BBŽ

Obrtnička komora BBŽ
DRUŠTVO ARHITEKATA DUBROVNIK

DRUŠTVO ARHITEKATA DUBROVNIK
Ured za državnu upravu BBŽ

Ured za državnu upravu BBŽ
Hrvatski Teniski Savez Veterana

Hrvatski Teniski Savez Veterana
Big Mama House

Big Mama House
Agrogrom

Agrogrom
Sloga d.d.

Sloga d.d.
Firma.hr

Firma.hr
Pauk grupa d.o.o.

Pauk grupa d.o.o.
Tvornica opruga ESCO

Tvornica opruga ESCO
Vodotehna

Vodotehna
NHR GRUPA D.O.O.

NHR GRUPA D.O.O.
Drvna industrija "ČAZMA"

Drvna industrija ČAZMA
Burza Bjelovar

Burza Bjelovar
Crier Media Grupa d.o.o.

Crier Media Grupa d.o.o.
Poslovni park Bjelovar

Poslovni park Bjelovar
Komunalac Bjelovar

Komunalac Bjelovar
Sportske igre mladih

Sportske igre mladih
HEDERA.HR - dr. Saša Radić

HEDERA.HR - dr. Saša Radić
Kudumija šatori

Kudumija šatori
PROVEN grupa

PROVEN grupa
Pučko učilište Bjelovar

Pučko učilište Bjelovar
VECTOR TUNING - Hrvatska

VECTOR TUNING - Hrvatska
HOTEL CENTRAL - Bjelovar

HOTEL CENTRAL - Bjelovar
HOTEL VALSABBION

HOTEL VALSABBION
Univerzalne telekomunikacije

Univerzalne telekomunikacije
Parketi Sabljo

Parketi Sabljo
Centar za razvoj unutarnje plovidbe

Centar za razvoj unutarnje plovidbe
Hrvatsko društvo za kvalitetu

Hrvatsko društvo za kvalitetu
Radio BBR Bjelovar

Radio BBR Bjelovar
Koestlin d.d.

Koestlin d.d.
Troha-Dil d.o.o.

Troha-Dil d.o.o.
Hrvatska udruga poslodavaca

Hrvatska udruga poslodavaca
Lesnina H d.o.o.

Lesnina H d.o.o.
Diplomacija.hr

Eurocable
Eurocable

Cazmatrans.hr
Cazmatrans.hr

Tomo Vinković d.o.o.
Tomo Vinković d.o.o.

TV Atila d.o.o.
TV Atila d.o.o.

i mnogi drugi...





WMD on Google+ | By Ilija Djivic

Web Analytics